Vjerojatno najveci strah svakog pravog blogera je strah od nedostatka inspiracije.
i mislim da je svatko, bar na trenutke, moze imati.
pa eto. dosla sam i ja na red.
pitam se sta, sta pobogu bih vam mogla reci a da ne bude dosadno i zamorno?
Mislim da cu u tolikom nedostatku inspiracije ovog momenta morati posvetiti svoj post samo tome - nedostatku blogerske inspiracije...
da...naizgled se moze ciniti da ovaj problem i nije problem...nego sitna mrva u moru problema. Ali ipak - zar bi je itko spominjao da je tako?
Mislim da se vec svatko dotakao ili "ukopao" te teme pa znate o cemu vam pricam.
Sto nas cini zanimljivima u ovoj blogosferi?
Ne znam. To je odabir svakog pojedinca. Ja ocekujem iskrenost, ponajprije. Zatim slijedi zanimljivost onog sto citam. A sto mi moze biti zanimljivo? Pa, gledajte...i iza najdosadnije stvari na svijetu koju bi nekome mogli ispricati moze se izvuci nesto zanimljivo, samo je stvar u tome kako to napravite i na koji nacin. To je prepusteno na odabir....
Moram naglasiti da ja one blogove koje citam i redovito posjecujem su prije svega moj izbor onoga sto bi mene i u stvarnom zivotu moglo privuci kod tih ljudi i zato sto su jednostavno na neki sebi svojstven nacin meni vrlo zanimljivi. Prije svega, ne radim to zato sto je mene netko stavio pod svoj izbor linkova, pa mu se moram "oduziti" ili zato sto mi svakodnevno ostavlja komentare, kao sto je to politika mnogih, mogla bih reci, "novopecenih" blogera.
Dakako, mnogi stavovi onih koje volim citati znaju se i razlikovati od mojih. Ali bas zato je i zanimljivo promatrati kako oni to percipiraju na svoj nacin...promatrati to iz njihovog kuta.
Zanimljivost dakle...sto bi jos moglo biti?
Sigurno ne odabir velicine fonta ili boje pozadine koju bloger ima na svom blogu kao sto je kriterij onog nazovimogatako "blogkriticara"...
Tu mora biti i neka prisnost izmedju citaoca i autora posta...cim vise osjecam tu prisnost i toplinu u tekstu, ljepse je i zanimljivije citati isto.
Humor...volim ga. smatram da svi imamo odredjenu dozu humora u sebi samo moramo znati na kojim mjestima ga mozemo tako fino "ugurati" u svoj tekst i zaciniti cijelu pricu...dovoljan je i jedan smjesak da bi se osjetila ta toplina ljudskog osmijeha. pa dakle - :)
Ironija...u zivotu nam se toliko toga nadogadja sto i ne bismo mogli pretociti u neku salvu smijeha, ali sve to "ruzno" lakse je pretvoriti u ironiju nego kukati nad svojom sudbinom. Na kraju krajeva, mislim da nam je svima poznato kako zivot moze biti jedna vrlo velika ironija. Pa svaki onaj bloger koji u svoju "pricu" unese i dozu ironije je kod mene pozdravljen...
Da me se ne bi krivo shvatilo...to nisu nikakvi kriteriji po kojima bih ja mogla reci da li ce se meni neki blog svidjeti ili nece...dapace, moze on imati i sve od ovoga navedenog, pa da mi se ne dopadne...
To jednostavno mora biti onaj klik...dopadljivost...a dopadljivost se ne moze odredjivati prema kriterijima...
Zapravo, moglo bi se reci da su to neke mrvice koje volim istrazivati kod blogera i koje me mogu oduseviti kad ih pronadjem.
Za kraj ovog danasnjeg posta saljem vam svima jedan topli zagrljaj. Kazu da je dobro grliti. Cak i one koje ne vidite ;)
Post je objavljen 12.01.2006. u 16:19 sati.