Jučer je naša ekipa razgovarala o bijegu iz bolnice…Ma ne za ozbiljno…onako iz zajebancije…Pa smo se smijali k'o ludi…“Ko ludi“, hahaha…Pa da, nisam do sada ni primijetio da se u poslovicama lud obično predstavlja u pozitivnom kontekstu – smije se ko lud (zdrav smijeh), jebe ko lud (potentan muškarac), lud i dobar su braća (dobar čovjek), ludom se i kola oždrijebe (sretan), ludom je i more do koljena (bezbrižan)…
Istina ima i puno negativnih, ali to su uglavnom smislili doktori zbog svog biznisa…Pogotovo ovaj koji nas svaki dan maltretira…
Zaključili smo da pri izradi i realizaciji plana ima jako puno problema…
Prvo, u bolnicama je toliko loša hrana da čovjek koji se tu hrani nekoliko dana toliko oslabi da ni kroz otvorena vrata ne može pobjeći…kamoli preko zida…Za pacijenta koji izlazi iz bolnice kažu: Vidi kako ga je iscrpila bolest…Ma kakva bolest…Iscrpila ga juhica od krila mršavih kokoški i onda pohanih istih tih krila…To je u parne dane…A u neparne ima čak dva menija – tjestenina sa ili bez soli, ili riža jače ili slabije kuhana…Da Mirko Filipović bude na toj hrani deset dana i žena bi ga tukla kao konja…
Pod pretpostavkom da ipak skupimo dovoljno energije za skok preko zida, moramo se uzdati u sreću da nećemo naići na onih 12% nepotkupljivih policajaca već na njihove kolege…Posebno na onog što je založio značku u casinu neki dan…Čovjeku treba 2 500 kn da je otkupi nazad, a mi bi valjda toliko skupili…
Onda kamuflaža…Predložio sam da se maskiramo u one Mungose, što razminiravaju…Njih nitko ne jebe 2%...Mogu i na minu naići neće biti nikoga briga…Ma da se obučemo u bilo kakve radnike možemo spavati na Markovom trgu (dobro, 100 m od njega) mjesec dana, neće nas nitko dirati…
Prijevoz je željeznica…To sigurno…jer u vlakovima ima toliko putnika da kondukter izljubi i da poklon dobrodošlice svakom koga ugleda…Tu smo sigurni…Samo da ne izleti iz tračnica u šumu k'o onaj prema Splitu…Ali kažu da nije zbog neispravnosti nego zato što je vlakovođa na pruzi ugledao čovjeka sa šajkačom na glavi…Pa kad je došao blizu ovaj počeo bježati prema šumi…
Međutim sve pada u vodu ako to sve prođemo…Ja ću se vratiti na posao i reći onom kriminalcu da ga jebe onaj ko mu omogućava da otima od radnika, države, sirotinje i da dao Bog da sve te pokradene milijune utroši na neuspješno liječenje…
Zvonko će poderati sve novine na kiosku koje na naslovnicama imaju zvijezde estrade a koje ništa nisu napravile u svom životu – znači većinu…
Jozef će opet razbiti TV zbog nasilja…I prijavit će ga zbog nasilja u obitelji…
Lucija će sresti svog zaručnika sa kćerkom kolegice njegove mame…Naravno spoj iz ljubavi…
Da, Frenky je pesimista…On misli da nemamo kud pobjeći jer jednostavno mi nismo tu a oni nisu tamo…Samo što to još ne shvaćamo…Ali vidim da to drugi shvaćaju…
I u najboljem slučaju srest ćemo se ponovo ovdje…Zato, ostajemo…
Post je objavljen 12.01.2006. u 09:35 sati.