Jutro je osvanulo svjetlije nego obično; krovovi su bili prekriveni bijelim pokrivačem kao u dječjoj priči. Nekoliko sjenica je čeprkalo po žlijebu susjedne kuće negdje u visini četvrtog sprata. Bilo je zanimljivo gledati ih odozgo.
Sat je pokazivao sedam i trideset. Trenk se u kupaoni osmjehnuo na svoj novi noćni 'stajling'. Svako jutro vlastita frizura ga je mogla dovesti u dobro raspoloženje. Nakon redovite jutarnje procedure hladnom vodom, došao je k sebi. Mali papirić na zamrzivaču podsjetio je da bi jutro moglo biti gladno.
Ovo su bile prve jutarnje činjenice. Sve je ukazivalo da se ovaj dan neće puno razlikovati od prethodnih. Dosada. Dok se nešto kasnije vraćao iz trgovine s hruhom mlijekom i nešto salame, pozdravio je komunalce koji su ispred ulaza u zgradu smišljali plan rasporeda snježnih naslaga kako bi osigurali nesmetan protok ljudi i vozila. Došavši na sedmi, pozvonio je na stan prije svoga kako bi platio stanarinu. Gazda je bio ljubazan čovjek, izgledao je poslovno iako su mu metode podsjećanja na plaćanje ispisivanjem malih papirića bile malko neprofesionalne. Svejedno, bio je vlasnik tri stana na sedmom, onog u kojem je živio, Trenkovog i sljedećeg do njega, 705. Tu je živjela Mirta.
Taman kad je nakon kratkog traženja uspio lijevom rukom izvaditi ključ iz desnog džepa, iz okvira vrata na 705 pojavila se nasmiješena glava. Jutarnji 'stajling' je i ovdje bio prisutan. Mirta je još bila u roza kućnom ogrtaču i činilo mu se da se za njom u hodnik provukao pramen cigaretnog dima.
- Kavica? - upitala je samo luckasto. Trenk nije odgovorio, samo je gestom dao do znanja 'pa , zašto ne', osmjehnuo se i produžio do njenih vrata.
- Čekaj – reče Mirta – imaš mlijeka? - Pri tom je napravila lice kao da je trenutno decilitar mlijeka važniji od bilo čega u životu i da je mlijeko zapravo neka vrsta ulaznice.
- Naravno – reče Trenk, protresavši smeđu papirnatu vrećicu koju je držao na prsima. Čulo se lagano bućkanje. Nasmijao se.
- Super! Upadaj!
Mirtin stan je bio iste veličine kao i Trenkov ali u njemu je bilo manje mjesta. Razne stvari koje su ležale okolo, dijelovi odjeće, rublje koje se sušilo, mala hrpa CD-a, razbacani jastuci, knjige... sve se doimalo kao da nikako ne može pronaći mjesto gdje pripada.
- Ne obaziri se na nered – reče Mirta – nešto sam spremala pa...
- Ma, u redu je – prekine je Trenk istovremeno pomislivši 'znam već tu frazu'.
Dodala je još jednu praznu šalicu na stol pa mu ulila još vruću kavu. Otvorili su mlijeko i malo je rashladili.
- Mmm... - kao da se nečeg sjetila promumlja Mirta dok je tupkala opuškom po pepeljari kako bi ga ugasila istovremeno srčući iz šalice – jesi ti sebi otvorio blog?
- Blog?... aha, to si mi jučer poslala u mailu. Pojam nemam, što je to zapravo?
- Ma daaj, zezaš me, web dnevnik, znaš sigurno... čekaj, stvarno ne znaš?? - brzala je Mirta dok je vidjela da Trenk i dalje niječno odmahuje glavom.
- Ne znam, stvarno, čuo sam za nešto takvo ali to mi je samo neka riječ u periferiji sjećanja.
- Znači, ti nisi najit-sirk? - upita Mirta hineći razočaranje.
- Što sam? To jest... što nisam??? - glas kao i lice su mu bili jedno, čuđenje.
- Najit-sirk, okrenuto kužiš, najit-sirk... Kristijan.
- Čekaj polako, ne kužim te...
- Pa dobro, najit-sirk je okrenuto Kristijan, mislila sam da je najit-sirk tvoj nick na blogu.
- Aha, misliš kao neki 'juzernejm'? - Trenku je na licu zatitrala sjenka olakšanja zbog činjenice da je počeo loviti konce ove zbunjene konverzacije.
- Pa da, kladila sam se s Campikom da si to ti. Campika je tvrdila da ti ne bi pisao blog, da te ona tako ne doživljava, a ja sam bila sto posto sigurna... čekaj, sigurno me ne zezaš? Stvarno ne pišeš blog?
- Haha, pa kažem ti, ne pišem. Pa kad je to počelo s tim blogom?
- Ima tri tjedna.
- Pa da, znaš da sam bio doma, evo jučer mi je četvrti vikend ovdje, malo sam učio kroz tjedan, vikendom smo se dosađivali u “Sputniku”, jedva čekam da počnem raditi te vježbe na faksu inače ću umrijeti od dosade. Nisam uopće pratio što se zbiva na netu. Pročitam mail i to je to.
- Šteta, bilo bi dobro da si to bio ti, najit-sirk. - počne Mirta praveći se da je zamišljena dok je gledala prema lusteru - Da jesi, vjerojatno bih se zaljubila u tebe. Jer tip dobro piše. Ma, da dobro, fenomanalno, geeenijalno...
- Daj i ti s tim geeeenijalnim, okani se Big Brothera – nasmiješi se Trenk.- Sad ćeš sigurno začas reći 'ma, ne mogu vjerovat'... A ti? Pišeš taj blog?
- Pišem, ali neću ti reći nick – luckasto se obrecne Mirta paleći još jednu cigaretu.
- Pa što sad, pa nije tajna valjda....
- Nije ali, pronađi ga sam, na bloghaeru je. - pogledala ga je pronicljivo, uživajući u svojoj tajnovitosti.
- Na čemu je??
- Na bloghaeru, blog-točka-ha-er...
- Aha, domena, kužim, smotana si Mirta, znaš... - Mirta napravi nadureno lice – ali zato si simpatična.
To je bilo dovoljno da izvuče još jedan snježno bijeli osmjeh. Zatim su još malo ćaskali, to jest, Mirta je ćaskala pričajuči o pričicama koje je pročitala na blogu, tko je kome provalio nick, kako je Iva ukrala Ineski post... Trenku je preostalo samo slušati. Jer Mirta je bila nezaustavljiva. Posebno u jutarnjoj fazi, kao da su joj sve riječi koje nije stigla izgovoriti dok je spavala, željele izaći odjednom.
Bilo je već devet kad su se pozdravili. Trenk je Mirti ostavio još malo mlijeka za popodnevnu dozu kave, rekla je da nije išla u trgovinu jer ide na ručak kod Ineske. Nakon dogovora da sutra on priprema kavu, vratio se u svoj stan, napravio sendvič i po običaju usput kliknuo na računalo. Dok je zadovoljno žvakao stišavajući one gladne zvukove u želucu, jednim je prstom utipkao 'blog.hr'. Brišući mrvicu kruha koja ga je zagolicala na usni, kliknuo je na jedan link i počeo čitati.
“Uskoro konačno počinjem s vježbama na faksu. Ovo čekanje me izluđuje. Em sad usred zime ne mogu biti doma, em se glupa mašina baš sad našla pokvariti. Danas su izvjesili obavijest da je stroj popravljen i da vježbe počinju idući tjedan. Super. Baš se veselim. Aha , i ošišala sam se.”
'Hmm', pomisli Trenk, 'hmmm, ovo je netko s moje godine, apsolvent? Samo nas četvoro radi diplomski rad s tim strojem. Spuki, Silvija, Žana i ja. Ovo je žensko, dakle Silvija ili Žana.' Nick 'crisscross' nije davao naznake koja od njih dvije. 'Zanimljivo. Vidjet ću drugi tjedan koja je svježe ošišana.'
U četiri i dvadeset popodne zazvonio je telefon. Trenk se trgnuo, zatim trepnuo očima. Već dugo nije toliko dugo u komadu buljio u monitor. Ponovo se javio telefon.
- Mol... - reče hrapavo – khmm... Molim?
- Hej, pa di si ti? Rekao si da ćeš se javiti ujutro. Znaš koliko je sati sad? - počne Siki bez pozdrava. - Spavaš??
- Ma ne, samo sam... čitao sam nešto, pa mi je odjurilo vrijeme, gdje si?
- Evo kod Pavla smo, tu je i Rosko, Meco i Campika. Ajd' dođi, skupljamo se pa idemo svi zajedno kod Termodizijaka, tamo je party, akcija čovječe, akcija! Cinta će doći kasnije...
- Kud idete???
- Ma kod Jerka, ja ga zovem Termodizijak zbog njegove neobične teorije o pojačanoj potenciji ako mu jaja... no, dolaziš... pričat ću ti poslije.
- Ok, pola sata...
- Ma daj, pa Pavel je tebi iza ugla, kaj pola sata... požuri se.
- Ajd, ok...
Spustivši slušalicu krenuo je potražiti cipele. U prolazu kraj računala pogledao je u gumb 'Otvori svoj blog' koji se šepurio na naslovnici, malo zastao, pa kliknuo. Otvorila se nova strana. Ponovo je zastao koju sekundu, duboko udahnuo, plitko i energično izdahnuo, a zatim redom stao klikati na križiće, izvlačeći se iz zamišljenosti i zatvarajući prozore sve dok se desktop nije pojavio u svoj svojoj golotinji.
'Termodizijak, koji glupi nadimak', pomisli, dok je činio jednu od najapsurdnijih radnji u svijetu računala - gasio ga klikom na 'start'.
Vani je sumrak počeo lizati hladni i vlažni zimski zrak. Dok Trenk je izlazio iz stana u sedamstopetici je opet nešto tupnulo, Mirti je ponovo nešto palo iz ruke.
(nastavit će se)
©2006 Hal
Post je objavljen 10.01.2006. u 03:13 sati.