Prazna staklenka. Nekada su u njoj prebivali krastavci (ili cikla, ako vam draze) – cekicem sam smrvio casu i brizno skupio njezine ostatke. Sve sam to stavio u praznu staklenku u kojoj su nekada prebivali krastavci (ili cikla, ako vam draze). I sada se mislite da sam lud.
Hm, pa mozda. Al nitko nije normalan dok mu se ne dokaze da nije lud. Ili tako nekako. Al da se mi vratimo staklenci u kojoj su nekada prebivali krastavci (ili cikla, ako vam draze) – zanimljiva mi je oduvijek bila ideja necega u necemu slicnome. Tako slika u slici, prilika u prilici, sjena u sjeni, i jos bezbroj kombinacija. Staklo, komadici rascjepani, odljepljeni od prvobitne cjeline, bez svrhe, nekada su je cak i posjedovali. Sve to u necemu sto ima cjelovitost svoje prvobitne funkcije (dakle staklenka u kojoj su nekada prebivali krastavci – ili cikla, ako vam draze). To bi cak netko umno vrlo nadaren mogao prodati masama kao umjetnost – staklo u staklenci. Pa zasto ne?! Hm, hitam to patentirati prije nego sto objavim post .))
Eto.
Post je objavljen 09.01.2006. u 11:13 sati.