Prošlo je devet godina. Pred devet godina zapisali smo posljednje retke naše priče... a da je nikada nismo dovršili.
Tada nisam znala kako završiti je. Nisam imala snage. Znala sam da treba staviti taj 'the end' nakon svega i zatvoriti jedna vrata, ali nisam bila spremna.
Vjerujem da nisi ni ti znao to učiniti drugačije...
I samo smo otišli, svatko svojim putem. Ne znam za tebe, ali na svom sam putu sve više gubila sjećanja na tebe, i sve je manje bilo i lijepoga i ružnoga u meni...
Nakon devet godina, mogla sam reći da ništa od tebe nije ostalo.
Osim one misli da je to i dalje jedna nedovršena priča. I da je pogrešno što nismo stavili taj 'the end' na kraj svega da je završimo kako treba.
I onda... nakon devet godina... ovdje si...
Nisam mislila da će koljena klecati, da će se probuditi nemir u meni, da će se vratiti uspomene. Toliko uspomena.
Odjednom sam osjetila onu našu tišinu, beskrajno dugu tišinu koju je tek povremeno prekidao tvoj ili moj glas da kažemo nešto... ni približno važno kao ta tišina.
Ni trenutka nisam dvojila da li učiniti to trenutkom za ponovni susret s tobom.
I, eto, završili smo tu našu priču. Završili smo je napokon onako kako svaka priča bez mogućnosti nastavka treba završiti. S onim 'the end'.
Hvala ti što si odgovorio na moj poziv.
Hvala ti što si mi dozvolio da te upoznam i ovakvog, daleko zrelijeg od onog djeteta koje sam poznavala nekada.
Hvala ti što si saslušao moje oprosti, što si rekao svoje oprosti.
Hvala ti što smo se zajedno smijali prošlosti, sami sebi, jedno drugom.
Hvala ti na iskrenosti.
Hvala ti što smo napokon zamijenili onu tišinu sa bezbroj riječi...
Hvala ti što sam te na kraju mogla zagrliti. Zagrliti te tako čvrsto i reći ti da ti želim sve najbolje u životu. Jer zaslužuješ to.
I stojim iza onoga što sam rekla... nije važno hoću li te ikada više vidjeti. Sada više nije važno. Svaki susret s tobom biti će radostan susret rasterećen onog nemira koji prati svaku nezavršenu priču u životu. Sada smo napokon dvoje ljudi oslobođeni, potpuno oslobođeni jedno od drugog. Oslobođeni od zajedničke prošlosti. I možemo dalje mirniji, spremniji...
Post je objavljen 08.01.2006. u 20:10 sati.