Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/urkwan

Marketing

Otkrovenje

+++ Bio jednom jedan gospodin Silvije. Kao i svaki drugi gospodin on je nosio skupa odijela, vozio automobil u vrijednosti stana jedne prosječne obitelji, išao u ukusne restorane, zanemarivao svoju maloljetnu djecu, jednom tjedno posjećivao elitnu prostitutku, zaposlenike u svojoj firmi tretirao kao potrošnu robu, stavljao novce na banku da bi ih imao, razbijao čaše na koncertima popularne narodne glazbe, posjedovao vikendice na moru i u Zagorju, nalazio delikatne načine neplaćanja poreza i tvrdio da ima istančan ukus za umjetnine.
+++ Jednoga jutra, kao i uostalom svakog drugog jutra tijekom tjedna, gospodin Silvije je prošao kroz vrata svoje kuće i ušao u prostorije svoje firme za proizvodnju novca. Toga dana je bio posebno raspoložen jer je znao da će zaraditi jedan automobil kojega je trebalo, sasvim legalno opravdano, oduzeti jednoj invalidnoj osobi u poznijim godinama koja uslijed rasta cijena roba široke potrošnje i zamrzavanja mirovina nije bila u stanju plaćati daljne rate kredita. Tu je posebno bio zadovoljan sobom kao tvorcem genijalne zamisli od prije par godina o posjedovanju lanca trgovina automobilima koji bi istovremeno i kreditirao njihovu kupnju, čime je mogao zaraditi na kamatama, a ako jadnik ne bi kojim slučajem mogao dalje otplaćivati, i na automobilu kojega bi po ugovoru odmah zaplijenio te ga prodao kao rabljeno ili, ako bi bio malo vožen, kao testno vozilo.
+++ Ušavši u predvorje ureda zabavljen svojim mislima nije ni primijetio da tajnica nije na svom radnom mjestu i da su u ostalim prostorijama firme ugašena sva svjetla. Sjeo je za svoj radni stol, upalio kompjuter te počeo pregledavati svoju arhivu dječje pornografije što je svakodnevno prakticirao zbog opuštanja, a uvijek prije nego bi zapalio prvu jutarnju cigaretu. Pošto je obrisao ruke mirišljavim maramicama pozvonio je tajnici da mu donese kavu. Nije bilo odgovora. Pogledao je na sat te joj odlučio dati otkaz jer zaista nije mogao tolerirati nečije nenajavljeno kašnjenje od 45 minuta. Ustao je i pošao prema salonu. Tek tada je primijetio ugašena svjetla i potpunu tišinu u cijeloj firmi. Pogledao je po sobama i bile su prazne. Spustio se u salon i bio je prazan. Uzeo je mobitel i nazvao šefa osoblja. Javio mu se sanjiv muški glas "A, ti si Silvije, kurvin sine! Pa šta me jebeš ovako rano, stoko buržujska, hoćeš da me još malo cijediš, a?" i klik. Silvije nije ni stigao pokušati nešto izustiti. Lice mu se poprilično zarumenilo od bijesa, donja usna objesila od čuđenja, a žila ne čelu je debelo pulsirala. Popio je Gastal i nazvao svog diplomiranog pravnog referenta. Diplomirani pravni referent je gospodinu Silviju rekao "Svinjo lopovska, kako te nije sram biti takav izmet? Ti si oličenje ogavnosti i sluzi!!!". Mislio je da sanja. U WC-u se umio hladnom vodom i pogledao u ogledalo. Izgledao si je normalno. I budno. Ušao je u kuću i počeo buditi ženu. Čim je otvorila oči iz usta joj je u pravcu njegova lica izletila hrpa pljuvačke i salva uvreda: "Makni se od mene, ti nakazo duševna! Smeće jedno kriminalno! Misliš da ne znam da ideš kod kurve i što radiš našoj maloj jadnoj Kristini!!! Znam da to nikome ne mogu dokazati, stoko prokleta, ali mogu dokazati koliko si para od države pokrao i koga si podmitio da dobiješ svaku pa i najmanju sitnicu koja ti ne pripada. I mene si na prijevaru dobio!!! Trunut ćeš u zatvoru, govno jedno neljudsko! Miči mi se s očiju!!!". Gospodin Silvije je svojoj pobješnjeloj gospođi opalio sočnu šamarčinu, ali to ju nije omelo da ga nastavi gađati slinom i nadasve uvredljivim objedama. Kada ga je pogodila stolnom svijetiljkom, shvatio je da je vrijeme za uzmak. Rakao joj je da je poludjela i da joj ide nazvati liječnika. Izašao je iz sobe tresući se od bijesa, ali i straha jer zaista nije mislio da ona niti naslućuje njegove nestašne igrice s Kristinom. Nazvao je liječnika i skoro doživio živčani slom kada je i od njega dobio salvu uvreda i psovki. Pokušao je dobiti svoga dugogodišnjeg poslovnog suradnika i kolegu s golfa, ali on nije odgovarao na poziv.
+++ Agresivno ljut i zbunjen izjurio je iz kuće i krenuo prema svom omiljenom klubu. Nadao se da će tamo u miru moći popiti viski i razmisliti o tim čudnim reakcijama njemu do jučer tako ugodno podložnih ljudi. Kroz prozor svog lijepog crnog automobila vidio je više uzvrpoljenih grupica običnih ljudi okupljenih oko gospode poput njega. Na semaforu je spustio staklo da čuje o čemu razgovaraju. Do ušiju su mu doprle bujice uvreda i objeda sličnih onima koje su bile nemalo prije upućene njemu. Parkirao je auto i ušao u klub.
+++ Prizor koji je ugledao ga je natjerao na pomisao o vlastitom ludilu. Konobari su sjedili za stolovima natrpanim najboljim pićima, pili i pjevali, iz zvučnika je treštao rock, a na podu u kutu je sav ispovraćan ležao njegov dugogodišnji poslovni suradnik i kolega s golfa. Prvi ga je primijetio glavni konobar i pokazao ga prstom ostalima koji su mu se počeli smijati i kreveljiti. Jedan mu je prišao noseći bocu iznimno starog i skupocjenog konjaka "Oooo, evo nama još jednog gospodina! Pa gdje si svinjo, ajde popijmo koju!!! Vidiš kako se tvoj prijatelj fino s nama zabavlja! Majku ti jebem lopovsku! Ajde, popij, šta misliš da si bolji od nas ili možda od svog prijatelja?!". Gospodin Silvije ga je pokušao odgurnuti, ali su se u isti čas iza njega našla još dvojca koji su ga uhvatili za ruke dok mu je onaj prvi krenuo točiti konjak u usta. Visok rast i snažna građa su mu pomogli da se oslobodi njihova stiska i mahnito izjuri na cestu.
+++ Namjeravao je pobjeći autom, ali je sa užasom ustanovio da mu njegovog najdražeg ljubimca upravo odvozi pauk. To je za njega bilo previše. Godinama je nepropisno parkirao na tom mjestu i nikada nije dobio niti opomenu. Znao je da policija dobro zna da se takvi automobili jednostavno ne diraju. Sada je znao da i sa policijom nešto nije u redu. Ono što više nije znao je komu se sada obratiti. Krenuo je besciljno lutati gradom dok ne smisli izlaz iz ove besmislene situacije, a da bi to mogao prvo joj je morao smisliti smisao. Nije prošao ni ulicu dalje kad se oko njega počela skupljati grupica bijesnih penzionera, domaćica, radnika....
+++ Psovke i objede šikljale su iz njih kao lava iz upravo eruptiranog vulkana. U tom žamoru do ušiju su mu dopirali dijelovi rečenica poput "...prodao državu...", "...profiter robovlasnički...", "...smeće lopovsko..."... Laktovima i brzim hodom probio se iz rastuće grupice i potrčao dalje. Jedna žena je urlala za njim da ona "...dobro poznaje to govno lihvarsko..." i da je on "...kriv za dva muževa infarkta...". Ona ga je jedina gađala i jajima. Dahčući i sopčući zamaknuo je za ugao i utrčao u prvi haustor. Kada je došao sebi i počeo sporije disati, sa zadovoljstvom je primijetio da je nekim čudom upao baš u zgradu u kojoj se nalazi ured njegovog dugogodišnjeg prijatelja i poslovnog suradnika gospodina Borne Majstorskog.
+++ Popeo se na prvi kat te ušao kroz poluotvorena vrata u radne prostorije cijenjenog advokata. Iz glavnog ureda dopirala je neka nezgrapna mješavima urlanja, muzike, krikova i stenjanja. Kad je gospodin Silvije otvorio vrata te profinjeno uređene prostorije imao je što vidjeti: tridesetak njegovih poznanika i prijatelja, pripadnika najvišeg državnog društveno-političkog jet seta, što muškaraca, što žena, divljački je orgijalo u oblaku dima, alkoholnih isparenja i kokainskog praha, pri čemu je uvaženi odvjetnik Borna, utegnut u kožno remenje sa zakovicama i sav namazan govnima, za stolom urlajući iščitavao nekakav članak iz novina.
+++ Dok su razne ruke trgale odjeću s gospodina Silvija pozivajući ga da se pridruži mahnitanju, do ušiju mu je dopirao histeričan glas njegova dugogodišnjeg prijatelja i uvaženog advokata Borne Majstorskog «...te smo stoga odlučili da više nećemo podnositi opresiju od ljudi koji su se obogatili iskorištavajući našu krv i znoj. Ovo nije poziv na oružje već poziv na građanski neposluh kao legalno sredstvo te prijezir i gnušanje kao individualno sredstvo borbe protiv naših tlačitelja. Uz nas su svi, od policije do vojske, od radnika do seljaka. Ovim ćemo odstraniti tlačiteljski soj iz društva kao što tijelo izbacuje gnojni trun – označiti ga, okružiti, izolirati i izbaciti. Njima je mandat istekao. Cijelo ljudsko društvo je odlučilo – bilo je DOSTA!». U tom trenutku je gospodin Silvije osjetio kako se penis uvaženog gospodina ministra pravosuđa probija njegovim debelim crijevom dok mu gospođa zamjenica ministra gospodarstva snažno bičuje gole prepone. Dok je rukom posezao za bocom Curvoasiera u glavi su mu se pretapale slike omlohavljenih pijanih golih tijela sa zvukom histeričnog proročkog glasa «...stoga odlučili... gnojni trun... cijelo društvo...mandat istekao...DOSTA!!!»

Zagreb. 8.1.2006.


Post je objavljen 08.01.2006. u 19:05 sati.