Na TV-u boks. Lete šake. Neki hrvat mijenja konfiguraciju lica nekog talijana. To svaki put među nama Rvatima izazove blagu euforiju. Mislim na nas Rvate šta više ne idemo van subotom. Mi zombiji šta nemamo života izvan posla i obitelji pa se sada uživljavamo u uspjeh čovjeka šta već godinama vježba dva puta dnevno dok mi u isto vrijeme od sporta prakticiramo samo kruženje po domjencima ili lokanje po birtijama.
I tako mi inertne vreće sala, uz čips i pivu, tučemo tog jadnog talijanca, a ovaj nikako da padne. Dat ćemo mu još par rundi, jer smo duševni. Jer smo najbolji. A najbolji smo u svemu, to je poznato. Tako smo neki dan pobjedili u slalomu tako što smo, nakon tri pive i dvije porcije kobasica u somunu, bez štapa i rukavice došli do trećeg mjesta. Mi heroji i jedna cura. Ili kako bi kolega Blažičko rekao: Veličanstveno, veličanstveno...
I Brazil bi pobijedili na Poljudu da Balaban nije promašio. To što su se brazilci došli kod nas zajebavat za naše pare i kao slučajno promašili one dvije-tri mrtve šanse je samo znak da nas poštuju. To će nam i pokazati na svjetskom prvenstvu. Blago nama.
Mi smo najbolji u još mnogo toga. Evo recimo osvojili smo Dejvis kup. To je ono natjecanje kad izgubimo tri kile znoja od vrištanja, ali zato dobijemo Slovake u finalu. To je ono natjecanje što komentira Mićo Dušanović najbolji komentator na Svijetu. Čovjek koji je uspio u tri minute komentiranja finala Lige prvaka u vaterpolu 1995. godine u tisuću riječi reći baš ništa. To je ono natjecanje u kojem nas ćelavi bosanac dovodi do vrhunca bolje i temeljitije nego plejbojeve zečice.
Kad se sve zbroji ispada da smo najbolji na svijetu u svim bitnim stvarima. Tenisu, ženskom skijanju, nogometu, boksu naravno, a i Filipović je onog Samoanskog majmuna dva-tri puta dobro maznuo nogom. To što si samo kriminalci i rodijaci mogu priuštiti skijanje u Austriji za manje od šest rata na Mastercardu, dok mi ostali nemamo šta za jesti i nosimo dronjke je jedna sasma druga tema o kojoj sada ne bi vele duljio. To što dobijem srčani udar svaki put kad mi dijete vikne: Tata tata kupi mi ovo-ono... nije relevantno za ovaj post.
Tako da čista srca i bez grižnje savjesti možemo zaključit da smo ipak mi Rvati najjači na Svijetu u svemu bitnom. Posebice kad smo pijani kao ja sada...
Post je objavljen 08.01.2006. u 00:33 sati.