Danas sam učio. Da, da, uspio sam se stavit. I ponosim se. Jer me sad boli glava. Znači da sam nešto i naučio.
Šetao sam večeras preko Vonkija. U Exelenta je večeras bio nekakav hepening. Bilo je puno lipih cura. Valjda godišnja skupština gradskih manekenki. Zanimljivo da su sve gledale kroz prozor. Nisu se gledale međusobno. Očito je prejaka konkurencija.
Imam jedno filozofsko pitanje za tihu lamentaciju u samoći: Kad vam netko kaže da nemate ego, kako shvatiti takvu izjavu? Ok, izjava je bila šala, ali mi je u tom jednom trenutku zazvučala stvarno ko iz filmova. Onih perverznih španjolskih. Ako ima ko komentar, onako općenito, slobodno neka se izjasni.
Vrijeme se mijenja. Mogla bi bura sutra. Na moj ročkas. Jedna anegdota. Pred dvadesetpet godina kad sam se trebao rodit moji su razmišljali kako će me nazvat. Bilo je tu više prijedloga od cijele rodbine, al jedan biser će ostat zapamćen za vijeke vijekova. Moj pokojni rođak je došao mojoj majci s prijedlogom:" Čuj ***(Mama Maroons), da znaš kakva bura puše vanka. Ajmo mi malcu dat ime Burko!!!" Sreća, majka je prihvatila samo prvo i zadnje slovo iz prijedloga. Uff...da su mi dali ime Burko, mislim da bih ga brzo promijenio u Ingemar ili Bjorn ili Olaf... I to je bolje od Burka.
Idem spavat.
Keep on bloggin'!!!
Post je objavljen 07.01.2006. u 23:33 sati.