Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sinovima

Marketing

VLAK KAMION I AUTOBUS

Kako da vas prestanem gledati dok ovako mirno spavate? Što li sada sanjate?

Danas smo bili u Mc-donaldsu. Dobili ste igračkice iz Narnie. Toto je dobio dabra a Uta lava. Poslije smo išli u grad. Planirali smo ići u Vinceka na kolače ali je bio zatvoren. Otišli smo u kino i pogledali Narniu. Na ulazu u kino je lijepo pisalo da djeca bez obzira na godine plaćaju punu kartu. Kako je dobro biti glup i ne razumjeti što točno piše. Uspjeli smo kao i uvjek do sada provući se s samo dvije karte. Toto je cijeli film komentirao. Svi su gledali u nas. Ako kojim slučajem vidite negdje oca s dvoje malenih, kako luduju i smiju se po gradu onda smo to mi. Išli smo tramvajem. Toto se obožava voziti tramvajem. Sjedi i gleda kroz prozor. Kada tramvaj stane na stanici tada Toto viče vozaču «zatvori vrata hladno je» Kao i uvijek svi nas gledaju a nas nije briga ni za što na ovom svijetu. Kada smo došli kući maleni su se igrali Narnie, dok sam ja sređivao kuću u koju kao da je pala bomba.

Kada vam se poklope termini nazove vas majka. Kada se ona probudi mi smo već negdje daleko u akciji. Kada se vratimo kući tada je ona u akciji. Ipak se uspijete čuti svaki drugi dan. Njeni razgovori su mi toliko bijedni i ograničeni. Jedina tema o kojoj s vama razgovara je to što vam je kupila ili će vam kupiti. Ne mogu vjerovat da majka u dva tjedna može jedino razmijenit s djecom to da vam je kupila vlak kamion i autobus. To mi je toliko nisko i bijedno. Na najpodliji način pokušava iz vas izvući da hoćete kući. Maleni moji toliko sam ponosan na vas. Niti u jednom trenutku niste izrazili želju da bi htjeli otići kući i vidjeti vlak kamion i autobus. Bez obzira što ste još djeca osjećate prave vrijednosti odnosa roditelja i djece. Više vam vrijedi obična šetnja s mnom nego bilo kakvi vlakovi kamioni i autobusi.



Za badnji dan smo otišli na Velesajam. Na Božićni sajam. Želio sam da zajedno kupimo jelku i okitimo je. Gledali smo štandove. Trčali, smijali, slikali se. Ponašate se kao odrasli ljudi. Objasnio sam vam da nemamo novca i da nećemo kupovati ništa što nam nije neophodno potrebno. Gledali ste igračke po štandovima ali mi ni u jednom trenutku niste rekli da vam nešto kupim. Kada smo došli u luna park dogovorili smo se da ćemo ići samo na jednu vožnju. Odabrali smo kuću strave. Platili smo samo dvije ulaznice. Dok nam je djelatnik na nekom čudnom hrvatskom pokušavao objasniti da trebamo ipak kupiti tri karte, mi smo ne razumjeći ga sjeli u vlakić koji je odmah krenuo. Bilo nam je odlično. Tota sam zagrlio uz sebe da se ne prepadne. Tada sam vam objasnio da se više ne možemo nigdje voziti jer moramo kupiti jelku. Kako na velesajmu nismo našli ništa što bi nam odgovaralo otišli smo u billu i kupili umjetnu jelku 19 kn. svjećice 15 kn. i jaslice 25kn. Uta je htio da kupimo samo to bez ikakvih drugih ukrasa.

Nakon što smo okitili jelku, otišli smo u moju firmu na lignje. Na večer smo išli u grad. Bili smo u katedrali. Šetali se gradom i guštali. Vozili smo se tramvajem po gradu. Naišli smo na American koji je radio. Pojeli smo kolač i ja sam popio kavu. Doma smo došli nakon 1 sat. Još ste mi bili budni. Dogovorili smo se da vam Tajo neće ništa kupiti za Božić. Bolje da čuvamo novac da možemo svugdje ići ili ako vam se nešto posebno svidi da vam kupim. Zapanjen sam koliko ste razumni. Od mame ste oba dobili po porculanskog djeda mraza koji ne služi ničemu i samo se može razbiti. Toto je još dobio autiće a Uta mobitel. Da mobitel za dijete koje ide u drugi razred a živi dvadeset metara od škole i s balkona gleda u učionice. Znam da te pokušava potkupiti glupim poklonima. Ipak mi je drago što sada imaš mobitel, jer si mi pričao kako ti majka nije htjela dati da razgovaraš sa mnom. Ti si zvao informacije pokušavajući dobit moj broj. Sada možemo biti u vezi kada god budemo htjeli.


Post je objavljen 07.01.2006. u 01:43 sati.