Izašlo je sasvim spontano iz mene u mailu prijatelju...
Ponekad se pitam što bi bilo da sam pred x-godina imala sve te sitne i krupne mudrosti jasno poslagane u svojoj svijesti, ali onda se sjetim da je to život, da je predivno to što više nisam ono tko sam tada bila i što sam danas ipak daleko zrelija...
...i na kraju, to što sam i dalje toliko nezrela da imam još štošta za otkriti, naučiti, osvjestiti...
...još sam toliko mala...
...ali sada sam zbog toga sretna, a ne zabrinuta...