Mislila je da je križ usamljen na njegovim ledjima.Otkrivala je tetovažu polako,poljupcima grijući mišiće koji su se napinjali i opuštali pod njenim vlažnim usnama.Okrenuo se prema njoj i privukao je k sebi,zagrlio čvrsto i liznuo vrat.Premjestio se iznad nje i vezao joj ruke za stranice velikog željeznog kreveta.Sklopila je oči i osjećala kako joj njegovi prsti klize preko grudi po trbuhu...pupak,bedra..Jezikom joj je vlažio koljena.Osjetila je udarac biča koji je zaparao kožu.Bila je u šoku.Otvorila je oči,ali prostorijom je vladao mrak.Čula je samo svoje ubrzano disanje.osjetila strah koji je kružio oko njenog tijela grčeći mišiće trbuha.Pucnulo je po bedru.Osjetila je kako joj se otvaraju rane od tanke kože koja ju je parala u pravilnim intervalima.Htjela je vrištati,ali nije mogla.Odjednom tišina.Osjetila je kako joj ljubi rane i bila mu je zahvalna na tome.Svjetlost svijeće je blago obasjala prostoriju.Legao je na nju obučen.Raširila je noge i pustila ga unutra.Osjetila je bol,ugodu,očaj,strah,sreću,neizvjesnost...Kad je završio odvezao joj je ruke.Bila je slobodna,ali nije htjela otići.On je kleknuo pred oltar,moleći za oprost i kaznu.Ona je uzela bič i udarila svom snagom preko njegovih leđa.Udarala je sve jače.On nije plakao.Razderala mu je svećeničku halju,a on je i dalje molio za oprost,ali ne nju nego Njega.
Bogorodica je plakala u kutu.