Znam da me dugo nije bilo...postoji razlog...htjela sam u ovom postu stavit slike nakita, ali do daljenjega mi je digitalac u komi (valjda štrajka) i ne mogu ga upalit. Čim ga popravim...nadam se da će to biti ubrzo...
Eto, svim s malim zakašnjenjem želim Sretan Božić...za Novu ću vam napisat novi post tak da vam to neću još čestitat...mislim, nadam se...ak me ne spriječi neka stvarno viša sila :)
Danas se osjećam tako spokojno...gledam kroz prozor...snijeg je zapao tako jako da se nadaleko vidi samo bijeli, snježni pokrivač. Dobila sam želju da se bacim u tu veliku bijelu masu...da se stopim s njom i da napravim jednog andjela....i da usput još nekome nabacim koju grudu u facu...
da, zaista savršen dan za ljenčarenje...
stvarno pada...kao da nikada neće stati...predivan vidik...
Dugo me nije bilo...kao što sam već rekla. Stvarno, za sve ovo vrijeme mogla bih vam napisati puno toga, ali željela bih da se uživite u ovu sliku koju ću vam opisati-
...stojite na vrhu jednog proplanka...potpuno sami. Tišina vam je jedini prijatelj. Snijeg pada po vama, a vi osjećate kako se polako topi na vašim usnama tvoreći sitne ledene kapljice koje vas bockaju svojom hladnoćom.
Znate da je hladno. Mogli biste otići. Ali jednostavno ne možete. Nešto se zablokiralo u vama, osjećate kao da bi ovdje mogli ostati zauvijek - odsječeni od svih, stopljeni potpuno s prirodom i okruženi možda pokojim krikom neke zalutale ptice...
Post je objavljen 29.12.2005. u 12:44 sati.