Osjećam se tužno.. u biti ne tužno, nego nemirno..
Danas je jedan od onih dana kad ne znam što bih sa sobom, a ne mogu pet minuta sjediti mirno..Ne znam, možda je to samo neki pms, ali stvarno mi je danas bio naporan dan.
Nisam prestala razmišljat niti punih pet minuta.
Najviše o svojim životnim izborima.
Nekako mi se čini da nijedna odluka koju sam donijela u životu nije bila ispravna. Počevši od dečkiju, pa do izbora fakulteta, i svega ostalog. Puna sam sumnji danas. Što ja uopće radim sa svojim životom? I zašto u svemu tome nisam sretna?
Niti stvari koje su me prije činile sretnom, sada me ne ispunjavaju zadovoljstvom. Na primjer, izlasci ili kava s best frendicom, dobar razgovor ili neki dobar film. Čak me niti glazba, jedna od mojih najvećih ljubavi uživotu, više ne veseli.
I onda se zapitam što nije u redu sa mnom?
Zašto toliko sumnjam u sebe, a trebala bih biti samopouzdana, i sigurna u sve, ili bar u nešto..
Ovako osjećam da ne pripadam nigdje, da ovdje nema ništa za mene.u mom životu. I sve me zbunjuje, i više ne znam niti što želim...
Ima li itko uopće odgovor na moja pitanja? I zašto me sve to toliko muči. Gdje sam u svemu tome nestala? I zašto sam se upće izgubila..
Koću li ikad biti zadovoljna ili ću jednostavno morati prihvatit činjenicu da ništa nikad neće biti dovoljno da ja budem zadovoljna?
Moja je duša nemirna, i srce me sve više steže.. Je li to samo bijeg od odgovornosti ili mi netko nešto želi reći...
Post je objavljen 28.12.2005. u 00:27 sati.