Ja sanjam jedan bijel Božić, da opet dođe u moj grad,
da su zvijezde gore i tiho da se stvore svi ljudi koje volim ja...
... Nekako baš i nisam od neke inspiracije za pisanje o nekim božićnim željama jer nekako ih baš i nemam... A onih par su toliko nerealne da mi ih ni desetak Djedica Božičnjaka nebi moglo ispuniti... Jer eto nigdje ne prodaju snijeg na kile pa da me neko posipa s njim i nigdje ali baš nigdje ne prodaju vremeplov...
Ono što sam htjela napisati ustvari je to da svima samo želim sretan i blagoslovljen Božić i da nikada ne zaboravite koliko je važna obitelj...
Znam da većina ljudi provodi Badnje veče s "nekim svojima" koji su eto možda neki naši samo trenutačno...
Ne zaboravite na one SVOJE koji su cijeli život tu kraj nas, koji su nas othranili, mijenjali nam pelene, učili s nama prva slova, gubili živce zbog naših prvih depresiranja zbog nesretne ljubavi u osnovnoj školi a onda gubili živce zbog onih markiranja u srednjoj kad je kava u obližnjem bircu bila najvažniji predmet...
Oni koji nisu rekli sve ono što su mogli reći nakon što smo im kao ono usput priopćili da smo pali godinu na faksu... Eto ja sam bila jedna od tih bistrica...
Nemojte ljudi zaboravljati na obitelj, jer dok provodite veče sa "nekim svojim" ili "onim pravim" koji kasnije ispadne kreten, neko stvarno VAŠ možda sjedi doma sam jer njegov "pravi" već dugo ore nebeske njive a oni "njegovi" imaju "neke svoje" pa je eto ostao sam... A kad ga više ne bude... Vjerujte nigdje nećete pronaći vremeplov pa da se vratite bar godinicu unazad i budete eto kao ja, recimo na broju 23...
Nema vremeplova ljudi... Pretražila sam sve dućane... I jako sam se umorila i jako me boli...
Ja sanjam kako snijeg pada i odmah tužan postanem, jer kraj stare škole gdje se mladi vole, nisam tebe pronašao ja...
Prosinac, 2005
Draga kćeri,
u ove Božićne dane čovjek ne može da ne bude pomalo tužan. Koliko god to željeli vrijeme ipak ne možemo zaustaviti. Ono prolazi, ali uspomene na ono što je bilo lijepo zauvijek ostaju i žive i dalje u nama, a potom i u našoj djeci, unucima... Zato i jest obitelj toliko važna i dragocjena. Samo najbliži znaju i samo se s njima možeš sjećati, smijati se i plakati. Želim ti da se u ove praznične dane sjetiš svega onog što je bilo lijepo i što nas zauvijek povezuje i da nikada ne zaboraviš da uz ljubav koju nosimo u srcima nikada ne možemo biti sami. Uvijek smo zajedno, i sada kad nismo. Sretno!
Voli te tvoja mama
Sve ja to znam mama... Ali teško je i boli me... I ja tebe volim...