Kronološki ( i nadam se – kratko):
PETAK
Poslije ručka i kave (čitaj: psihičkih priprema) krenula ja u izradu kolača
Ništa nije išlo kako sam zamislila
Kore za veliku tortu ( a to znači da ih moram peći u velikoj tepsiji koja ne stane u pećnicu štednjaka koji mi je u kuhinji, već u stari, koji je u podrumu) su mi se presušile i ispale jako tanke :(
Biskvitne podloge za voćne torte su mi se tako poljepile za pleh, da sam ih živčano, (nakon treskanja, lupkanja, i ostalih neopisivih trikova) samo i jedino mogla golom rukom isčupati i smrviti, i izlomiti.. :(
Kremu za veliku tortu sam odnijela van da se što brže ohladi, stavila je na balkonsku ogradu tamo gdje ona pravi pravi kut (90 stupnjeva), dakle u tu kremu mi je napadalo kiše koja je u međuvremenu počela padati, a ja to nisam skužila :(
Ta na na na
U pola devet sam se presvukla, sjela u brm-brm i odvezla u trgovinu:
Kupila bisvitne podloge i šteku cigareta (prvo zato da ipak napravim neki kolač, a drugo zato da ne ubijem nekog pogledom)
A i nije tako crno – voćne torte su bile izvrsne, velika torta ipak dovoljno jestiva, kore namočene sokom svježe iscjeđene naranče popravile su dojam, a i kišnica u kremi je prošla nezapaženo ;) od onih iskidanih bisvita napravila sam «bosanski jastuk» s višnjama i moj mi sinek veli da je bio za prste polizati :)
SUBOTA
Ujutro sam saznala da mi je predavanje odgođeno – tak da sam u miru mogla pozavršavat poslove do dolaska prve ekipe. To je mirniji dio gostiju, tak da sve bilo ok
NEDJELJA
Ma isto sve bilo dobro, klinci su u dječjoj sobi napravili rusvaj, al što drugo i očekivati od 10-tero djece + slavljenik+ malo dvogodišnje zlato
Mi, odrasli, smo feštali u donjem dijelu kuće. Taj dan su gosti bili kumovi i prijatelji, svi smo otprilike istih godina, tak da tema nije nedostajalo. Od kritike na sastavljače šk. programa za peti osnovne, gradnje kuće, borbe sa administracijom, skidanja kila, razvoda poznatih nam ljudi, do sjećanja na studentske dane, kupanja na nudističkoj plaži na jarunu itd.
Razišli su se nešto prije ponoći, meni je kuhinja ostala zatrpana tanjurima, tanjurićima, čašama, flašama.....samo sam lijepo ugasila svjetlo i otišla spavati. Ne znam jesam li spomenula da mi perilica suđa opet ne radi?
PONEDJELJAK
Oko 10 sati zove me Zakoniti na posao da mi kaže kak ćemo imati GOSTA NA RUČKU!!!!!!! Glupo mi je ( a i malo me je stid) sad tu pisati kojim sam ga sve riječima počastila. Kuhinja i boravak su mi izgledali ko new orleans poslije katrine, a on mi dovodi gosta na ručak!!!!!!!!! A koji ručak? Pečenka i salata, kruh i kolači! Toliko sam ga načastila da je zbrisao sa posla ranije i pozlatio boravak ( kuhinju nije, al i ovo je super!)
I tak, gost je došao tek oko 16,30. I otišao oko 19 sati. Nakon toga smo se zajedničkim snagama bacili na dovođenje kuhinje u normalno stanje. Što me isto ostavilo bez teksta, ali on si je skratio vrijeme do petice.
Nisam mu ni spomenula ( a ja sam se sjetila!) da nam je godišnjica. Ne braka, nego veze. Punoljetna. Živili :)))))))))))))))))))))))))
Ima još, al o tome možda jednom...idem vas sad čitati
Post je objavljen 21.12.2005. u 14:30 sati.