eo konacno nakon koja 2tj uobicajenog i pomalo dosadnog rekreiranja, kovnencionalnim nacinima poput ajrobiranja, trckaranja, bicikliranja i inih aktivnosti, uslijedilo je malo prave rekreacije. Sasvim slucajan spontani sms rezlutirao je brilijantnim planom mene male Buševčice i kolege z Vukovine. Idemo na Sljeme, na Sljeme, na Sljeme!
Nekako mi takvi planovi nisu uspijevali bit realizirani unatrag zadnjih 5 god ( 5GOD!!!). Tako sam u tih istih 5 god bila ni manje ni vise nego 4 puta na skijanju (pod time mislim da sam 4 dana bila na snijegu, a ne kao na onim nekim aranžiranim), sa ovim danas eo 5.. Tuzno je to..
Al eo danas je ječerašnji plan čak bio realiziram uz samo potencijalno sabotiranje sa moje strane zbog uobičajenih problema sa buđenjem na vrijeme. Na sreću moje skije žive s mojim roditeljima pa sam tako i ja došla sinoć u drugi svoj doma da i ja malo tamo živim. Zahvaljujući toj činjenici osim standarnde budilice koja s moje strane često biva stavljena na ignore, tu je bila i ona aktivnija i upornija budilica- moja mama. Tako sam samo kojih 15 min uspijevala u opiranju glasnim povicima da se moram dić..
Kolega z Vukovine je u međuvremenu psovo, živčanio i sve šta ide s time jer je zaključio da sam ja kao i obično, zaspala:) Međutim priča ima happy end tj. plan je realiziran uz 20minutni delay.
Naravno kad sam krenula skijat počelo je moje uobičajeno paranoiranje, no ovaj put ne niko nije slušo. Kolega z Vukovine se naime uči bordat pa je on slušo instrukcije od kolegice koja to čak i zna, a ja sam ostala prepuštena da umjesto njemu, jaučem sama sebi, šta mi je ubrzo postalo zamorno.
I stvarno je staza predobro sređena! Kaj je da je! Nema leda, nema kamenja, snijeg je taman, malo tvrđi al skije su servisirane pa sve ide mrakkkk..
Vrijeme je bilo predobro!
Zanimljiva zgoda sa sedežnice:
Sjedam ja, i neki gospon kraj mene. I počne uobičajeni sedežničasti razgovor između 2 potpuna stranca.
O vremenu kako je dobro, o stazi kako je dobra, o skijanju, o poslu..
on: eh moram sad ić na posao, ne stignem se više spustit..
ja: ja još nemam tih briga, studiram
on: šta studirate?
ja: fer..
on: ma da? to je nekad bila moja zanimacija-ETF..
(nastavlja se razgovor o poslu, zaposljavanju, smjerovima, omjeru ž i m na faksu bla bla..na kraju se spomene nešto i diplomski)
(meni zvoni telefon, zove me mentor..)
ja: ispričavam se , moram se javit..
on: nema problema
(pričam s prof. ..nakon razgovora:)
ja: evo mi o diplomskom pričamo, a mene mentor baš zove..
on: a ko vam je mentor?
ja: prof. Debrecin
on: A Nenad??
ja: da
on: joj pa mi se s faksa znamo, pozdravite mi ga, recite da ga Joško pozdravlja..
ja: budem..
(bla bla bla..)
Uglavnom poanta je- pa ljudi moji jel moguce ikud otic da ne sretnem nekog ferovca il nekog ko zna nekog kog ja znam?
Ovakve neke situacije mi se u zadnje vrijeme non stop desavju pa sam eo jednu odlucila podijelit sa sirom javnoscu..
E al na Sljemenu je danas bilo preeedobro, stvarno ne pamtim kad sam se tako naguštala na skijama, ako sam ikad.. Nisam jaukala (ok niko me nije slušo, pa je možda i to razlog), nisam paničarila, samo sam uživala.. NIje bilo gužve, čim se spustiš odma si na žici, vrijeme prelijepo, sunčano, staza fenomenalno sređena.. Ma kaj da vam velim, odličnjak. Sad sam privremeno zadovoljna:) E jesam se raspisala, treba na hopsanje zvano aerobic se pozurit. Dosta gluposti.
Jedan preeedobar dan!
Post je objavljen 20.12.2005. u 19:59 sati.