Prosinačka hladnoća, niske temperature i hladne bure većinu nas su potjerale u toplinu doma, a vrijeme darivanja koje je nastupilo izazvalo je u nama blagdansko raspoloženje.
Trgovine, ulice i trgovi noću bljeskaju u razno-raznim bojama podsjećajući nas na to da je još jednoj godini kraj i kako je vrijeme da konačno rezimiramo učinjeno, donesemo nove odluke, riješimo stare dugove i konačno ispunimo ranije dana obećanja.
Eto, danas nam je u županiju stiglo i Betlehemsko svjetlo mira, pa možda nas malo prosvijetli i otvorimo oči i spoznamo svoje uspjehe, ali i neuspjehe, ono dobro učinjeno, ali i ono krivo.
No, krenimo od početka.
Siječanj
Donio nam je novog-starog predsjednika Republike. Gusto u prvom, ali uvjerljivo u drugom krugu; Stipe je još jednom dokazao kako je dobar predsjednički kandidat. Dobro odrađeni od strane naših kolega. Pozdrav svima!
Veljača
Ništa naročito. Neki su osjećali zov divljine i mijaukali uokolo. Po svemu sudeći bezuspješno jer je mačića jako malo. Zbrajali su se dojmovi od dočeka Nove, izbora i trijeznile glave.
Ožujak
Nastupile nam pripreme za lokalne izbore, izvlačile se sve vrste oružja i počeli brusiti jezici. Drugi su pak razmišljali o kuhanoj šunkici i kako će ove godine ofarbati jaja. Iako je sve popularnija bivala crvena, neki su svoja farbali u plavo.
Travanj
Lokalci su sve bliži, prijateljski odnosi sve napetiji, veze i vezice pucaju na sve strane. Utrka za najudobnijim foteljama je započela. Pozvali smo sve i potakli da nam kažu… I rekli su nam u hotelu na tribini "RECITE NAM!" Neki su govorili, a neki su ostali bez riječi čuvši što se događa u njihovoj blizini. Ustaljena mišljenja gube ustaljenost svoju i mijenjaju se ukorak s vremenom. Stalno ili privremeno!? Na nama je bilo da prepoznamo.
Svibanj
Atmosfera je uzavrela. Sa izloga, bandera, oglasnih ploča i iz poštanskih sandučića gledaju nas nasmijana lica potencijalnih nam načelnika. Kao djeca u školskim klupama prepisuju jedni od drugih, preslikavaju plakate i prepisuju programe. Neki dobivaju podršku, a neki samo dršku. Ipak – DOBILI SMO ŽUPANICU, a Đuri poželjeli sretan put. Ali dobili smo i novu općinsku vlast (ili možda staru?!).
Lipanj
Još uvijek je napeto u našoj maloj Općini. Osmjeh sa plakata je nestao i lica koja srećemo sve su ozbiljnija , face su zamišljene. Mukotrpni pregovori se privode kraju i dobivamo novog načelnika – gospodina Kiretu, a stari mu postaje savjetnikom.
Srpanj
Neki više, a neki manje zadovoljni stanjem koje je nastupilo planiraju godišnje odmore. Onaj koji ima s čim i gdje, pakira kofere i odlazi na Jadran na zasluženi (?!) godišnji odmor, a ostali pokušavaju srediti dojmove i ostaju močiti noge u bazenu – blagu topličkom.
Kolovoz
Zatišje je i ništa se ne događa, osim što se mi kao stranački ogranak možemo podičiti – DOBILI SMO ŽUPANIJSKOG VIJEĆNIKA! Čestitke Draženu!
Rujan
Početak nove školske godine. Djeca – blago naše – s torbama na leđima koračaju ulicom, a naš predsjednik im dobrodošlicu poželi poklonivši im u ime naše stranke slikovnice o sigurnosti u prometu i školi. Opet je cika i vriska, a mjestom odjekuje dječji smijeh.
Ali osmjeh je ubrzo zamro jer nam se novi načelnik teško razbolio i svi smo suosjećali s patnjama i brigom njegovih najbližih.
Listopad
Lišće počinje padati, a nekima se počinju tresti fotelje (da ne budemo neugodni s nekim drugim izrazom). Stvar u Lječilištu se zahuktava. Neki pakiraju svoje krpice dobrovoljno, pa se potom predomišljaju i čekaju, valjda otpremninu, a drugi, pak, ne daju svoje igračke u druge ruke i grčevito se hvataju za sve što stignu.
Studeni
Poruka glasi – ostavite nama naše, a svoje ponesite sa sobom i nemojte se vratiti. Lječilište dobiva novu ravnateljicu i novu upravu. Kroz mjesto se širi frka i panika jer, navodno, neće biti isplaćena plaća radnicima. No svima je uskoro dokazano da su u krivu pa HEP i Komunalno ostaju kratkih rukava jer neće biti kojekakvih ukidanja.
I napokon prosinac. Vrijeme darivanja je započelo Svetim Nikolom, a završit će poljupcima i zdravicama u posljednjim sekundama ove stare godine koja je donijela toliko obrata na svim poljima. Dok jedni jedva spajaju kraj s krajem i teškom mukom odvajaju za poklone najmlađima, jer Sv. Nikola ipak mora obići sve i ostaviti poklone u čizmice, drugi bezglavo jure za plijenom i pokušavaju nadmašiti jedni druge što u težini što u obilju. Ipak, svima je Nikola donio nekakav dar. Doduše, nekom lutku, nekom autić, a nekome i toljagu.
I kako polako odbrojavamo posljednje dane ove godine, donosimo neke nove odluke i nastojimo zaboraviti sve svoje nedaće i nevolje, jer za svakog će se ispod božićnog drvca naći poklon. Pa bila to i obična kutijica sa zrncem nade.
Eto, napravili smo rezime još uvijek tekuće godine. Danas, na Sv. Luciju, posijali smo pšenicu i s njom i nadu u bolje sutra, a svima Vama ćemo poželjeti ugodne i vesele božićne i novogodišnje blagdane.
Post je objavljen 13.12.2005. u 20:59 sati.