Ja sam zivi primjer one nase narodne..mos’ ti mene iz Dalmacije, ali nemos’ Dalmaciju iz mene… kako doma, tako i ovde moje tipicno jutro na poslu pocne ko svako jutro prosjecnog Dalmatinca koji iole drzi do sebe…pijem kavicu, citam Slobodnu i komentiram sebi u bradu..”bem ti internet I koliko ga je kad ne mozes tresnit novinom po stolu ka covik..…ah
Kad evo ti M. kolega, sidi preko puta..
-ej, pst…jel sve u redu sa emailom?
-meni je, zasto?
-Izgleda meni ne radi, nisan dobija ni jedan mail od jutros?
-Hmmm
-Uf, znas sta to sad znaci? Jel ti uopce imas pojma sta ja sad moram??
-?!??
-Znaci da cu morat radit danas, eto sta !!!!
- e vidis u mom slucaju to vazi jedino ako net ode dole.
E i onda kazu da Ameri nemaju nista pametno, a lipo nas uce bitno je odredit prioritete..
Inace kolega M. ne samo da je jedno vrijedno, nego nadasve dusevno stvorenje sta je izaslo na vidjelo prosle sedmice....
-Ej, M. W. ima smrtni slucaj u familiji, daj nesto dolara, skupljamo za vijenac.
- Opet !?!?
- Nije opet, ovaj put je brat, zadnji put je mila mama...
- Majke mi mile, nikad nisan radija negdi di toliko ljudi umre u samo godinu dana....
Post je objavljen 12.12.2005. u 17:09 sati.