Evo par pjesmica za Iku...kad sam bila sama...i tužna...ali poslije dođe sunce!!!
Prije ili kasnije!
*
Tko će mi reći kad sam tužna,
da ni to nije tako strašno?
Ili mi suzu obrisat s lica
i reći da bi i on zbog toga plako’.
Sada sam tužna, a sjedim sama.
Suza mi se u oku stvara,
ali nikoga neće biti
da spriječi dušu, da mi srce para.
*
Već bi trebalo da si tu,
da i ja nađem nekog,
tko bi mi od srca reko
da je i njemu žao!
Ne! Suze će i dalje teči,
dok opet ne postanem jaka!
A tako sam sama!
I koliko mi sada treba
nečija podrška i ljubav,
na kraju... ljubav!
*
Bilo mi je teško tek kad sam došla kući,
suze su tada potekle niz lice,
a tek navečer, dok sam bila sama,
onda su tekle netremice.
Može li tuga srce zaledit?
Može li spriječiti srce da kuca,
da traži nekog,
da traži druga!
Ne mogu sama...
a ipak drugog izlaza nemam.
Ja želim... ja hoću... ja moram
nekoga u srce posaditi,
da mi za njega srce kuca,
a ne da samo sumorno puca.
*
Mogu li voljeti nekog?
Mogu li nekom ljubav dati?
Ja nisam jaka, ne... više nisam!
Prelomio se i posljednji atom snage
i nema sad ničeg da drži
ravnotežu u mojoj duši,
u mome slomu,
u mojoj propasti svijeta!
Ima tu nečeg...moglo bi se naći,
ali samo za nekog tko isto je tužan.
Da, njemu suputnik drugi je nužan!
A sad ću spavati lijepo,
jer sutra idem na ispit,
i želim si mnogo sreće,
jer nemam nikog da mi to reče!
Post je objavljen 12.12.2005. u 14:17 sati.