Danas je bilo toliko dosadno da je potpuno neispirativno za rant.
Doveli su nam liječnicu opće prakse da glumi psihologa, što je napravila izuzetno loše. Kad je podijelila osobine na muške i ženske, izgubila je ono malo simpatije koju sam prema njoj gajila.
A simpatije je bilo malo jer je odmah na početku napala jednu curu. Osim što je čekala ljude koji su kasnili i time de facto produžavala vrijeme koje ću ja tamo provesti, što me živciralo. Jer utorkom imam pametnijeg posla. Curu koja je sjedila sama pitala je "Gdje vam je par?" I to ne bi bilo strašno, da nije pitanje ponovila jedno tri put, toj curi, a zatim i svim ostalim ljudima koji nakon toga u dvoranu ušli u dvoranu raspareni. Iako je rekla da ne provjerava dolazak, svejedno je bilo bezobrazno ili je to barem postalo, kad je već peti ili šesti put insistirala da gdje je nečiji par. Ako ti nije dužnost da provjeriš, šta te briga?!
Druga stvar zbog koje mi nije bila simpatična je njen totalni nedostatk bilo kakvih oratorskih vještina. Zato što sam snob. Pa očekujem da kad mi netko predaje, kad govori, da bude suvisao. Ne mora biti u pravu, no gramatika mu mora biti takva da mi ne škripi svaka druga rečenica u uhu. Ma, kakva rečenica, ovo što sam danas slušala bio je čisti tok svijesti, rečenice su počinjale, nisu završavale, misli su išle malo lijevo, malo gore...ruke su ih pratile u stopu. Na kraju sam imala dojam da je više odmahala, nego ispredavala. Još da je u tome nova, shvatio bi čovjek, al žena to radi već sedam godina. Nakon što je polusatnim objašnjavanjem zatukla metaforu iz engleskog jezika about carrying luggage into every relationship, svi moji kršćanski dijelovi ostali su ležati na podu. zatučeni zajedno s metaforom. Totalni gubitak vremena.
Post je objavljen 06.12.2005. u 21:03 sati.