Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/unifoto

Marketing

KINOTEKA - odlazak u legendu

Projekcijom filma o boardanju ( sponzorskog ), jučer se u tišini ugasilo kino, legendarna dvorana
Kinoteke u Kordunskoj ulici. Nema više kina gdje smo proveli duge sate, uživajući u klasicima sedme umjetnosti, nema više legendarnog Bože koji je svojim komentarima recentne produkcije, ekipu navodio na gledanje i onog što nikom nije palo na pamet, nema velikih retrospektiva svjetskih kinematografija i redatelja, nema ciklusa Hitckoka i Rebece sa titlovima na čirilici, nema Bitke na Neretvi i velikog J.Forda, jednostavno - Kinoteka je otišla u prošlost.
Dugo se po novinama provlačila tema zatvaranja dvorane kina, jer nije bilo sredstava za održavanje
prikazivačke djelatnosti, jer nije bilo odgovarajučeg programa, pošto je fond hrvatske kinoteke završio uglavnom u beogradskim arhivama, jer nije bilo publike ... no uvijek se pokušavala pronaći opcija da se spasi situacija i nastavi sa radom. Ipak, sve je kulminiralo vračanjem prostora kina , pravom vlasniku, crkvi, a Zagreb film kao korisnik istih, i tvrtka u vlasništvu grada, nije imao veliku mogučnost izbora.
Naravno da je sve pospješila i loša situacija na hrvatskom kino tržištu, gdje ni postojeći multipleksi ne pokazuju porast gledaoca u svojim dvoranama. Kompromis, i jedinstveno rješenje bilo je da će se kino u Kordunskoj ul. zatvoriti, a što će takav potez dugoroćno značiti na kulturološkoj sceni, moći će netko napisati u nekom drugom blogu, i u nekom drugom vremenu.
Pišem sad ovaj tekst, a paralelno se sjećam svih onih dolazaka, pohoda kino projekcija, gdje sam kao mlad, i nadobudan, zaljubljenik u film, dolazio u Kinoteku te u društvu, često istih freakova, po više puta odgledavao klasike :Bergmana, Bunuella, Kubricka ,sve u nadi da ću se ozbiljno baviti filmskim snimanjem. Nažalost, filmsku akademiju nisam završio, ostala je fotografija kao profesionalni posao, ali i dugogodišnje iskustvo u videotekarskom poslu, što je ipak usko vezano uz film. I konstantno ophođenje kultnog kina koje je jednostavno ostala navika, te često mjesto susreta i sastanaka u bircu koji se smjestio u foajeu. Jedan od zadnjih desio se prije par dana, nakon prezentacije nova četri crtića o profesoru Baltazaru.Ispalo je da to i nije bila samo prezentacija, već i oproštajka, jer sam koktel nakon projekcije sad definitivno asocira na to. Sreo sam se sa frendom koji je dugo godina živio u Americi, vratio se prije nekog vremena sa velikom retrospektivnom izložbom u Klovićevm dvorima, a uz to radi i kao profesor režije i animacije na Likovnoj akademiji. Dugo se nismo vidjeli, a prisjetil smo se dana iz zajedničkog druženja u ŠPU ( škola primjenjene umjetnosti ), stripova, pa naravno i filmova u toj " našoj " Kinoteci. Na spomen da se kino uskoro zatvara, nije vjerovao, jer je čuo za to, no bio je uvjeren kako će grad ipak pronaći neku opciju za daljnje održanje kultnog kina. To bi sigurno potrajalo, ali naišao je direktor Zgfilma - Vinko B.- koji nam je u par riječi najavio ovo što se jučer i desilo. Neću sad opisivati frendov i moj komentar, jer je slovima to nekak teško, no finalno je izgledalo : me sve ode u k....! Više se ni ne može reći, a da nebude nekako patetićno. Popili smo cugu i lagano se razišli, znajući da je tim odlaskom, otišlo još jedno kino, ali ovaj puta ono koje je zasigurno najviše doprinjelo filmskom sazrijevanju mnogih generacija.
Pozdrav velikom Charliu !

Post je objavljen 03.12.2005. u 00:33 sati.