Malo je vrisnula, ugrizla se za dlan ( živa sam?) i osluškivala dug, trzav hropac (bože, samo da ne umre na meni!). Među nogama je osjećala jecajuće ubrizgavanje (koji mi je danas dan?) i namjerno je stisnula one slatke male mišiće koji kod svih pravih muškaraca stvaraju osjećaj užitka ali i kastracije. Njeni mali gušti – čuti ono joj, nemoj! s prizvukom dozivanja mamice upomoć.
Trenutak tišine.
Kratak. Priroda je ipak sredila tako da neke stvari brzo splasnu. Micek se razvaljuje po preostalom komadu kreveta.( Da li samo umišljam ili me stvarno zgurao na rub?).Lijep komad balvana. I, još pride, izuzetno nježan komad balvana.
- Hvala što si mi odvalio cicu!
Baj d vej slinav poljubac u njeno znojno čelo prošarano vlažnim kovrčama.
- Pa imaš drugu!
(To je trebala biti fora? Koliko sam to puta u životu čula? Previše. I jesam li se bar malčice nasmijala? Nisam. Dakle, nemam smisao za humor.)
Opipava po podu i traži cigarete. ( Jebemti, gdi je sad taj upaljač?!) Baš je jučer s Marinom pričala o onom glupom zabranjenom pušenju na radnim mjestima, koje je izglasano. Usput su zaključile kako, realno, samo 2 cigarete vrijede 100 kuna kazne na licu mjesta: ona uz kavu i ona poslije ševe. Naravno, broj kava i ševi ne bi smio biti ograničen. Tada bi se čak i složile s novim zakonom i onim glupavim naljepnicama koje su se cerekale na svakom ćošku. Marina je još iskusno primijetila kako je od posebnog značaja cigareta poslije loše ševe. Morala se složiti s njom. Marina, ipak, zna kako …
Traženje plavičastog dima u mraku sobe leglo joj je i sad, nakon dobre ševe. (Načelno mrzim te ladice "dobra/loša". Ali ponekad je jezik nedovoljno razvijen da bi pokrio sve, posebno iz naše čulne sfere. Predavanje s prve godine? Ne, mislim da je to bio seminar na trećoj.)
Kao što je još do maloprije uvlačila u sebe dobrodržećeg mališana, tako je sad, s još većim žarom, to radila s dimom.(K vragu, mali zna znanje! Jaaakooo mi paše ova cigareta! Znala sam, znala sam još prekjučer kad sam pogledom ugrizla njegovo veličanstveno dupe, a malo je smeće namjerno isto uguralo u jebački izlizane traperice broj manje, znala sam da će prije ili kasnije pasti jedan heteroseksualni masakr. Kakve oči ima? Plave? Odustajem, nisam poštena žena.)
Lijeno se pomakla i pokušavala sjetiti svih pjesama koje veličaju taj jedan poseban osjećaj nijedasamlijenavišemisenišneda. Pobrojala ih je nekoliko. A onda je pogledala obris one sporne guze. Osjetila je da se vlaži ponovo.(Kako bi TO radio u autu? Kino? Ženski zahod? Telefonska govornica? Ne. Nema više onih starih s vratima i daskom za odlaganje torbice, ove nove djeluju svemirski, odbojno. A onak po pubertetski, na klupici u parku? Mljac!)
Stavila je ruku među noge kao da će na taj način zaustaviti novi val žudnje. I s malo ponosa (JA sam tome kriva!) gledala pudingaste crte u mraku kako se ravnomjerno dižu i spuštaju. Osjećala je kako joj se noge tresu i kako uopće ne može kontrolirati taj unutrašnji pneumatski čekić. (Nije li mi jednom jedna gospođa u zrelim godinama rekla da se samo nakon dobre ševe noge tresu?)
Ustala je, ostavila upavanu ljepoticu i otišla do kupaonice. Osjećala je pod guzom hladnoću školjke (jebi ga, uvijek zaboravim da muški dižu dasku!) ali utješio ju je jedan moćan mlaz koji je remetio tišinu. Stala je neodlučno ispred kade. (Tako volim sve ove animalne mirise poslije ševe! Ima nečeg i prljavog ali i romantičnog u mirisu sperme. Pa ne nosim taj parfem baš svaki dan! Znam da bi mi sad mnogi održali lekciju iz higijene i utrapili mi prospekt o spolno prenosivim bolestima. Ali, mislim, što je ušlo, ušlo je! A ovi mali, slatki mirisi će me poslušno uveseljavati u sutrašnjem realitetu.) Sinulo joj je kako bi sutra onim klipanima u trećem razredu najbolje objasnila hamletovsku dilemu. Kad bi smjela. Ipak, nije ušla u kadu.
- Mala, kam si nestala? Di su cigarete?
(Samo da mu se sad opet ne digne! Budi običan muškarac, molim te! Mrzim ono mrcvarenje na suho kad sam mokro bacila s papirom u zahod!)
- Piškim!
(Opa, počela sam s eufemizmima! Čovječe, kako se ulizujem!)
Ubrzo je dobila konkurenciju i u kupaonici. Iskoristila je svoje spoznaje o dugotrajnim mlazevima i odjurila zauzeti pošteni dio kreveta. Cerekala se na pomisao kako sad stresa meštriju i ponovo pripalila cigaretu. Nešto toplo zavuklo se pod plahtu i započelo kistihand spiku. (Jedna je glava pokazala što zna, sad mora i druga! Baš sam zločesta. Cjepidlaka.)
Bacao je red knjiga, red filmova, red glazbe. (Pusti čovjeka da uzme ego-trip,nije on samo meso. Osim toga nije ni tak nepodnošljiv.) Slušala je glumeći duhovni orgazam. Čak joj je ljubazno pustio i omiljeni CD. Sve je izgledalo kao idilični kraj pošteno izgužvanih plahti. Već je uranjala u prvi san osjećajući ga smirenog uz sebe. Kratak san od svega par sati jer rano ustaje. Ima baš ponedjeljkom od prvog sata nastavu. (Tell me why I dont' like monday…Još samo ujutro moram elegantno zaobići zornjak koji muškarci toliko vole. A ja mrzim zornjak. Sama činjenica buđenja pretvara me u zbljuvanu rižu.)
Prve, one šašave slike sna, mijenjale su se kao komadići u kaleidoskopu. Odjednom rez.
- Ljepotice, znaš da imaš najbolje tijelo koje sam vidio do sada? (Boli njega, odremao rundu pa bi ćakulao. Zašto me ne pusti da spavam!?)
- Dobro, ne pretjeruj, jest dobro ali baš najbolje…
- Ma fakat najbolje!
(Stari moj, da ti sad malo, za promjenu, upališ svjetlo pa proučiš celulit i nemarno obrijane noge oladio bi s lirikom i dramatično zašutio.)
Ona se pravi da već jedva i diše kako tvrdo spava. Pametni bi shvatili.
- I znaš da mi je ovo bila jedna od najboljih ševi u životu? ( Sredina? Bljak. Ili je bila najbolja ili ne troši riječi.)
- Ti si fakat posebna. ( Da, meni su i moje nove cipele baš nekak posebne.)
- Čuj, nije da se sad preseravam , imal sam ti ja brdo komada, ali ti si me rasturila ko dete zvečku! ( Kak zgleda brdo komada? Kaj on to opet puši!? Čovječe, kad ću se ja bar malo naspavat?)
- Fakat. Tak si me narajcala ko nijedna! (Hau jes nou.)
- Znam da sve ovo zvuči otrcano ( bogme zvuči!) ali ne serem, stvarno!
Odustala je od pokušaja tonjenja u san. Pali još jednu od onih suvišnih cigareta. Čeka. (Sad još samo nek spomene ono antologijsko kadsamteugledao dobit ću dva sloma živaca.)
- Čovječe, odma kad sam te videl znal sam da ćemo se pošteno razvalit! Kad si me poljubila pomislio sam ak se ova ševi kak se ljubi umrl bum kak sam si oduvek želel! (Aha, tak si ni Bukowski nije želio umrijet. JA ću sad umrijet!)
Ona tucka jednolično i dosadno stopalom o rub kreveta. Glumi moderne tehno budilice.
- I znaš kaj sam još pomislil…(Stara, u čemu je caka? OK, ima savršeno dupe, jebe dok hoda, gužva plahte tak da ću ga se sigurno sjećat jer kak si tak te se sjećaju, ali nije ni primjetio ovaj tupi zvuk. Znači nije pametan. A ja samo želim u ove sitne sate, stisnute u pranju, uloviti bar misao sna.)
- Ej, miško, prekrasan si ali fakat mi se spava. Znaš, rekla sam ti, sutra mi je rasulo od dana, bloody ponedjeljak. Odi legni tu uz mene, onak ko žličice (e sad sam stvarno počela serkat) i do jutra se nećemo micat. OK? Trepavice preko trepavica i lijepi snovi. Može?
- Može, sorry, daj pusu. (Lijepa pusa, da bih riječ rekla.)
Nježno ju je obgrlio, čak i grijao hladna stopala. Napeto je osluškivala ne bi li čula ono ujednačeno disanje pa da se, mirna, baci na svoje spavanje. Počelo je. Počelo je! Jes! Taman je stavljala soli na rep svom snu kad opet rez.
- Samo još nekaj da te pitam pa onda idemo ziher spat.
- Reci.
- Jelda da mi nije premali?
- Ko?
- Pa, znaš, ON…(Kaj sam ja Bogu zgrešila?!)
- Miško, doba je interneta, svijet ti je globalno selo, kojoj je to ženi danas važno, ako i je to su obične kokoši, treba znati KAKO, ti to savršeno znaš…(Tješi se, tješi…)
- Ma samo pitam, onak, znaš…
- Ej, nemaš beda. Mali ti je super a gazda zna kaj s njim treba! (Gaduro!)
- Rekla si MALI? (E, kako ga ja zaserem u ključnim situacijama! A da je on tebi rekao kak su cukrene tvoje CIKE durila bi se pola života.)
- Ma to od milja!
- Ziher?
- Ziher.
- Ziher ziher?
- Ziher ziher. Evo pusa!
- Znači, nije premali?
Demonstrativno se sjela. Željela je kratkim rezom dobiti zasluženu sad već sjenu sna.
- Miško, imaš najbolje tijelo koje sam ikad vidjela, MEŠTRIJA ti je ravno iz ženskih fantazija, ovo mi je bila jedna od najboljih ševi u životu (neću reći najbolja jer si to i tak sam misli), fakat si poseban, kad sam te vidjela pomislila sam ide masakr, kad si me poljubio mislila sam ak' ovak' uvaljuje sve ko ovaj jezik boljet će me mandule. Fakat.
- Stara, zakon si! Pusa!(Opet da bih riječ rekla.) Ajmo spat.
Okrenuo se na drugu stranu i zaspao ko zaklan. Učinilo joj se da u sobi ima previše svjetla. Nije joj se učinilo, bilo ga je u izobilju! Sat. (Jebi ga, trifrtalj sedam.)
Otišla je u kupaonicu, oprala zube njegovom ocufanom keficom, obukla na sebe stari veš, obilato napudrala lice (znam da će me ona pubertetska menažerija pročitat zdušnije nego Sportske!), tiho potražila komad po komad odjeće. Danas je cijela kreacija djelovala malo nonšalantnije. Pokupila je cigarete (da mu ostavim za ujutro?) i išuljala se iz stana.
Dok je u prepunom tramvaju (kad u ovom gradu nije špica?) automatski izgovarala oprostite i ništa, ništa , smišljala je kako mulcima objasniti hamletovsku dilemu. I pomislila kako je fulala faks. (Socijalni rad, znala sam.)
www.cip.hr
Post je objavljen 28.11.2005. u 11:30 sati.