Kad bi netko opisivao taj osjećaj…. To nešto…. Neopisivo…. Rekli bi da su to trnci po tijelu, leptirići u trbuhu…. Osmijeh na licu…. I neka struja u tijelu…. Zatim bi rekli… TO JE LJUBAV… kada bih ja opisivala taj osjećaj…nebi imala riječi za to…. Opisala bi to suzama… koje bi nezaustavno potekla… Jer nikada nisam osjetila ljubav i sreću u isto vrijeme… osjećam samo bol, tugu… patnju ! Nešto me guši iznutra i nepušta…. Nešto me boli…. Boli kad te vidim s njom… ŠTO MI TO RADIŠ… Kako se samo usuđuješ?? Tko ti je dopustio da mi tako uništiš život ? Srušiš sve što sam izgradila? Poljuljaš moje stavove? Kako možeš biti takav? Nemogu vjerovati… Motaš me oko maloga prsta…. A što je najgore od svega…. Ja ti to dopuštam… I puštam te da se igraš sa mnom… A to nikada nikome nisam dopustila… Pustila bi ti da mi sve to radiš… samo da mi budeš blizu…. Da razgovaramo…. A tebi je to tako teško… tebi je teško s vremena na vrijeme uputiti mi neku lijepu riječ… ili barem mi se nasmijati… Šta je to toliko teško??? Zašto se stalno svađamo ? Zašto srećo??? Znam zašto…. Ne moraš mi ništa reći… znam da kada me pogledaš hladan si kao kamen…. Dok moje srce kuca kao ludo… Ali nemogu mu objasniti… nemogu objasniti srcu da ga ne želiš…. Nemogu mu dokazati da nikada ništa neće biti između nas… ono je uporno… Mrzim to glupo srce…. MRZIM GA … najradije bi da ga nema … da sada stane…. Ajme kako se poigravaš samnom… kao sa lutkicom u kazalištu…. ..
Vidiš … smiješno je to… kako je život čudan.. nikada nikoga nisam voljela… sve sam odbijala … ponižavala… i povrijedila… samo zato da ih ne bi pustila da mi se približe.. da se ne bi zaljubila… mrzila sam sve muškarce i sve koji žele nešto sa mnom…. Ti si sve to promijenio… Ne znam kako … ali uspio si se uvući u moje srce… i razoriti sve unutra… BUDALOOOOOOO…. Mrzim te zbog toga… mrzim te zato što zbog tebe više nemam razloga za smijeh… zato što zbog tebe ne spavam… nemam volje za život…. Nemam više sreće … jer sve i uzeo… Nikada neću shvatiti zašto te volim… A MRZILA SAM TE…. ZATO ŠTO SI RAZMAŽEN…. BAHAT… UMIŠLJEN… AROGANTAN… PRKOSAN…PUN SEBE… PRAVIŠ SE… misliš da si bog…. I da svi vole i gledaju samo tebe… i tebi se klanjaju… i misliš da si centar svijeta… i nezahvalan si… sve uzimaš a ništa ne daješ… i nakon svega zapitam se !!! Zašto te nakon sve još volim??' Zato jer si jedini koji mi može staviti osmijeh na lice… uljepšati mi dan… nasmijati me do suza… mogu beskonačno razgovarati s tobom… bez prestanka… zato što me nisi pusti da sama čekam vlak one hladne zimske noći… zato što si mi darovao najljepšu ružu na svijetu… zato što si jedini zbog kojeg se budim… i s mislima o tebi idem spavati… Zato što si najslađi u onoj crnoj majici… zato što se najslađe smiješ… i presladak si dok žvačeš žličicu od kave…. Zato jer te vesele gluposti…kao što su snijeg i partija biljara… A najslađi si dok se naljutiš… pa me tužno pogledaš… i nasmiješiš se… onako kako samo ti to znaš…
VOLIM TE … nažalost…
Post je objavljen 24.11.2005. u 18:20 sati.