Neki dan sam se naljutila na Igora! Nije da sam neka gunđalica...ali kad mi nešto smeta...kažem to!
Mislim da je to osnova dobre veze!
Čovječe, osam dana za redom je bio na tenisu!
Tea mi kaže...mama šta misliš da si se s pravom ljutila na njega? Pa ti cijelo vrijeme ispravljaš, a ja sam učila...šta bi on radio da je i bio kod kuće? Bio bi na kompjuteru!
Dobro Tea, ali mogao je naći i napraviti i nešto korisno za to vrijeme... Mogao je recimo nacrtati uređenje okoliša oko kuće...to ionako moramo napraviti...prije nego majstori dođu raditi...
...Ali u subotu i u nedjelju je napravio ručak...
Da, ali i ja sam radila za to vrijeme...
I...to je osam dana za redom... jednostavno tako osjećam!
Nisam baš sigurna imam li pravo!!!
Jučer me zezao...Ljubavi...evo grijem ti peć... i bio je na kompjuteru... Tea je opet učila...a, ja sam opet ispravljala!!!
Kupila sam knjigu pjesama. Neruda! U početku mi se njegove pjesme (u stvari stil) nije sviđao. Ali kad sam par puta pročitala neke pjesme, svidjele su mi se. Napisat ću vam neke.
Pročitajte ih, lijepe su!
PABLO NERUDA
Ne budi daleko od mene ni jedan jedini dan,
Jer, ne znam kako bih «rekla», dan je dug
I čekat ću te kao na nekoj stanici
Kad negdje daleko usnu vlakovi.
Nemoj otići ni samo na sat, jer tada,
U tom satu, spoje se kapi nesanice
I možda će sav dim što traži svoju kuću
Doći da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pijesku,
Jao, neka ne lete tvoje vjeđe u odsutnosti:
Ljubljeni, ne idi od mene ni za trenutak,
Jer u tom času otići ćeš tako daleko
Da ću obići zemlju ispitujući
Hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.
(ovo mi je posebno lijepa pjesma)
*
Koliko puta, ljubavi, ljubljah te odsutnog,
Ne prepoznavši tvoj pogled, ne gledajući te,
U suprotnim krajevima, u podnevu što gori:
Bio si jedino miris žitarica koje volim.
Voljela sam te i ne znajući, tražila sam tvoje sjećanje,
Ulazila u puste kuće s lampom da bih ukrala tvoju sliku.
Ali, znala sam već kakav jesi. Odjednom,
Dok si išao sa mnom dirnuh te i život mi se zaustavi:
Pred mojim si očima bio, vladao si i vladaš.
Kao lomača u šumama vatra je tvoje kraljevstvo.
*
Možda ne biti znači biti bez tebe!
I da ne postojiš, najzad, da nisi došao
Opor, uzbudljiv, da upoznaš moj život,
Udarac ružina grma, žito vjetra,
I otada postojim jer ti postojiš,
I otada jesam, jesi i jesmo,
I za ljubav bit ću, bit ćeš, bit ćemo.
Post je objavljen 24.11.2005. u 08:51 sati.