Teški koraci umornih nogu plijene prljave ulice moga života. S jednog koraka na drugi bivam zatečena prošlošću premda stvaram tragove budućnosti... sad sam dijete, pa žena, lutalica, pijanica i ponovo dijete... I da, posežem za cigaretom nebili udahnutim dimom u pluća uvukla novi život a izdisajem izdahnula svu bijedu starog postojanja. Neka sam mlada, i sigurno jesam po vanjštini ali moje tijelo iz koraka u korak, iz traga u trag trune poput tijela što počiva ispod zemlje. Mada, oči moje nekad zrače sjajem- vjeruj mi to nije sjaj sreće i zadovoljstva to je sjaj suze što čeka polazak na kapcima niz stvarnost, niz nevino lice... Čak i suza, tako malena, ostavlja trag na obrazu- da, ona se briše ali samo čovjeku vidljivoj dok meni... meni ostaje urezana u tragu života...........
Post je objavljen 20.11.2005. u 18:16 sati.