po prvi put doživjeh se neravnopravnim članom društva, ili ajmo precizno
svoje familije
jer nemam - muškarca u kući.
raspodjela dobara od kuće u prodaji
samo majka i sestra se pitaju
a ja kao da me nema
istina je zapravo da od ponosa ne bi ni uzela.
rečeno je previše među nama.
ali ispada, nemam muškarca i moje kućanstvo nije pravo.
kao da ne kuham
kao da ne perem
kao da mi ne trebaju lancuni i deke
i sve one druge stvari što čine domaćinstvo.
a u mom malom domu
pod je opran
spavam pod dekom i lancunom
a na stolu živi cvijeće.
i kuhinja je živa,
a kupaonica miriše na đurđice.
igla i konac u ormaru - zaželjela sam prutenu košaricu. kupit ću. sama.
u petak sam u knjižari vidjela naslov "žene koje trče s vukovima".
o arhetipu žene i njenih stvarnih i postojećih stanja i nagona za preživljavanjem.
da. ja trčim s vukovima.
i svakodnevno sam vučica.
i lane.
pitanje je što vidi sugovornik.
mislim vučicu. mnogo češće nego lane.
zato jer ja to želim.
to je jedini način za opstanak. bar u mom slučaju...
Post je objavljen 20.11.2005. u 18:16 sati.