Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/lotu

Marketing

Nikola Tesla

TAJNA DOSJEA NIKOLE TESLE Američki biro skupljao je podatke o hrvatskom znanstveniku tijekom života i 40 godina nakon smrti
FBI krao Tesline izume

Čim je u siječnju 1943. godine čuo vijest o smrti Nikole Tesle, agent FBI-ja Foxworth poslao je brzojav direktoru newyorškog ureda. “Istaknuti znanstvenik iz područja elektrotehnike umro je u hotelu New Yorker. Eksperimentirao je bežičnim prijenosom energije i tzv. zracima smrti te konstruirao revolucionarni tip torpeda. Njegove bilješke nalaze se u hotelu i dosad nije učinjeno ništa da se sklone od neprijateljski raspoloženih prema ratnim naporima SAD-a”, obavijestio je šefa i zatražio upute za daljnje korake.

Pod nadzorom FBI-ja
Tesla je bio stari FBI-jev znanac. Pod nadzorom FBI-ja bio je od dolaska u SAD do smrti 1943. godine, no i sljedećih četrdeset godina svaki upit o Teslinoj ostavštini, novinski članak ili znanstveni rad o tom genijalnom znanstveniku iz Hrvatske, kojemu će biti posvećena 2006. godina, završio bi ravno na stolu direktora FBI-ja. Po američkom Zakonu o slobodi informacije, ti su dosjei nedavno djelomično objavljeni.

Nedostaju ključne stranice, a na više mjesta crnim su flomasterom precrtana imena. Uvid u tajnu tko je naložio da Tesla bude pod nadzorom možda može objasniti poruka FBI-ju koju je poslao tadašnji američki potpredsjednik Henry Wallace, netom nakon Tesline smrti, da su Tesline stvari od vitalnog interesa za vladu.
Nedugo nakon Tesline smrti u SAD-u počinju istraživati tajna oružja koja se oslanjaju na njegove pionirske radove. No kako se FBI dokopao Tesline ostavštine? Pažljiva analiza 254 stranice dosjea te najnovije Tesline biografije daju prilično jasan odgovor.

Utrka za ostavštinom
Kako Tesla nije imao djece, njegov nećak Sava Kosanović dan nakon ujakove smrti došao je u sobu hotela New Yorker, gdje je Tesla živio, kako bi pronašao oporuku. Iz sefa je uzeo Tesline fotografije, a zatim je tajnoviti bravar, koji se nekim čudom tamo našao, namjestio novu kombinaciju. Dan poslije, uz pratnju djelatnika iz Odjela kontrole imovine stranaca, zapečatili su imovinu i prevezli je u skladište na Manhattanu. Nekoliko godina poslije, Kosanović je od radnika u skladištu doznao “da su ljudi iz FBI-ja dolazili noću i snimali”. Tadašnji direktor FBI-ja J. Edgar Hoover porekao je bilo kakvu umiješanost. Vrijeme je pokazalo drukčije.

Ratovanje vremenom
Američka je vlada tijekom rata u Vijetnamu počela istraživati tzv. ratovanje vremenom. Cilj je bio produljiti monsunsku sezonu i usporiti kretanje neprijatelja. Istraživanje se temeljilo na Teslinoj teoriji o obilju električne energije koja slobodno pluta u Zemljinu ionskom omotaču. Projekt je izveden sa stotinjak antena koje emitiraju energiju u smjeru ionskog omotača. Povezane su s izvorom energije i sistemom s pomoću kojega se regulira klima.

Od projekta se odustalo zbog zabrane UN-a, no desetak godina poslije, kad su se američki vojni krugovi osjetili ugroženima od Rusa, obnovili su ga i odveli korak dalje. Rusi su već znali kako utjecati na gornji dio atmosfere. Prema nekim podacima, njima je Tesline dokumente predala jugoslavenska vlada u zamjenu za nenapadanje. Prema drugima, dokumente im je dostavio Teslin pomoćnik i FBI-jev povremeni informator Spaniel koji je bio sovjetski simpatizer. Rusi su po Teslinim idejama stvorili umjetnu ionizaciju u atmosferi velike razorne snage koja se mogla upotrijebiti i kao elektromagnetski štit za onesposobljavanje raketa. Amerikanci su brzo reagirali stvaranjem programa obrane od napada poznatim kao “Ratovi zvijezda”.

Tajna udara u Sibiru
Većina upita koje su znanstvenici upućivali FBI-ju, a ovi odgovarali da nemaju pojma o tome, odnosila se na tajnu Teslinih “zraka smrti”. Jedna teorija kaže da je Tesla njima izazvao misterioznu tungusku eksploziju 1908. godine. Navodno je zamolio istraživača Roberta Pearyja, koji je tada krenuo prema Sjevernom polu, da ga obavijesti o čudnim događajima s puta. S tornja Wardenclyffe pokraj svoga laboratorija usmjerio je zračni top prema Arktiku. Peary je doista javio o snažnoj eksploziji u Sibiru, koja je ravna eksploziji od 10 do 15 megatona TNT-a, u kojoj je uništeno 200.000 hektara šume. Teslu su godinu dana prije te eksplozije optužili za sličan incident: tajanstveno potapanje francuskog broda “Lena”. Brod je 1907. godine potonuo pod tajnovitim okolnostima, a kako je Tesla prije toga oglasio da može učiniti takvo što, učinilo se logičnim da je i “Lena” među Teslinim žrtvama.

Opasan odmetnik
Ipak, najviše pozornosti izazvao je tzv. Philadelphijski eksperiment izveden 1943. godine. Tesla je vodio projekt Duga u kojemu su niskofrekventnim magnetskim poljem pokušali skriti ratni brod od radara. Brod i jest postao nevidljiv, no ljudskom oku, nestavši kroz nešto što se u SF-u opisuje kao vremenski tunel. Kad su generatori prestali raditi, brod se pojavio.
Al Bieleka, jedan od mornara s broda, otkrio je da je Tesla još 1942. godine počeo sabotirati istraživanje kad je shvatio da će ljude iskoristiti kao zamorce. Kad se naposljetku povukao s projekta, bio je obilježen kao odmetnik koji previše zna. Tu priča o Tesli dobiva dramatičan obrat. Na ulici ga u čudnim okolnostima udara automobil.

Tajnovita smrt
Oporavio se, no ipak ga nekoliko mjeseci poslije pronalaze mrtvog u hotelskoj sobi. Iako je prema službenom izvješću umro od tromboze, na temelju niza događaja prije njegove smrti, počelo se govoriti da je zapravo ubijen.

Zanimljivo je da ni agenti FBI-ja, koji su Teslu i njegove prijatelje pratili u stopu, nisu znali točno kad je Nikola Tesla umro. Agent FBI-ja u dokumentu od 12. siječnja 1943. godine kaže: “Naknadno istraživanje pokazalo je da je Tesla umro 8. siječnja, a ne u četvrtak, 7. siječnja, kao što je bilo javljeno.”
Taj podatak naveo je zaljubljenike u Teslu na zaključak da nikad nije ni otišao. Među njima su i sljedbenici Unarius akademije iz San Diega, koji tvrde da još komuniciraju s Teslinim zvjezdanim bićem u svemiru.

Post je objavljen 06.11.2005. u 14:36 sati.