Loše vijesti svuda oko nas.
Uragani, poplave, ptičje gripe, djevojčica umrla od astme, majka ubila bebu, srušio se hrvatski avion...
U kojoj to zemlji majke ubijaju svoju djecu, a medicinske sestre dozvoljavaju da se curica uguši?
U istoj onoj u kojoj se političari kote brzinom svjetlosti i jednako brzo nabijaju nam sve veće i veće rogove. Narod je već pravi kapitalac. Stenje pod težinom svojih rogova, ali ne čini ništa.
Tu i tamo poneki radnik najavljuje štrajk glađu. Možda su na dijeti.
Danas svi žele biti mladi i lijepi.
To je ista ona zemlja u kojoj svakodnevno pljačkaju banke, mjenjačnice, trgovačke centre. Ponekad bude baš zanimljivo jer, zamislite, lopovi i ubiju ponekog zaštitara. Ko u filmu. Samo što nitko ne glumi, a svi smo u glavnoj ulozi.
Meni se ne sviđa scenario, još manje režiser i producentska ekipa. Ja bi rado bila u nekom filmu u kojem djeca nemaju astmu, a ako je i imaju onda se za njih brinu s ljubavlju.
Ako netko zna gdje se snima takav film molim da me obavijesti.
Do tada možete me naći svaku večer gdje gledam Big Brother.
Super je. Nema gladi, bolesti ili smrti. Nitko ne ulijeće s pištoljem i ne propucava glavu onom drugom.
Samo neznam što ću kad završi.
Možda do tad već umrem od ptičje gripe, pa sve bude dobro.
Post je objavljen 05.11.2005. u 11:45 sati.