(Una talpa al bioparco)
Italija 2004, 92 min, komedija
Redatelj: Fulvio Ottaviano
Uloge: Adriano Gianni, Giorgia Surina, Luca Angeletti, Emanuela Galliussi
Besposleni David kako bi smirio svog brata Libera, genijalnog koliko fobičnog, pronalazi posao u bioparku. Tu, između majmuna, slonova i tigrova, primjećuje lijepu i tajanstvenu Giorgiju. Tko je ona uopće? Želeći saznati više o njoj slijedi je ne znajući da izaziva ljubomoru jedne druge djevojke. A i njegov brat pronalazi svoju ljubav.
Zološki vrt u Rimu sličan je našem u Zagrebu. Životinje nisu tako blizu, osim ovaca i iako ih ima više, nemaju tako ljep smještaj kao u Maksimiru. UI dok razmišljam o tome da ponovno posjetim ovaj park životinja, sjećam se film koji sam pogledao prošle godine, a čija je radnja, a tu je i sniman, smještena upravo u taj Zoo. Romantična komedija, mogli bismo opisati film, s ne toliko životinja koliko bi ih netko, kao ja, očekivao. U filmu nisam pronašao previše trenutaka za smijanje, ali sam ipak iz kina, jer sam ga gledao u kinu, izašao oraspoložen i zadovoljan. Dva mladića, braća zapravo, koji žive od dana do dana u ovom će filmu pronaći svoje 'coppie', svog partnera. David radi u zoološkom vrtu, odnosno počeo je raditi, a brat mu Libero ostaje kod kuće radeći besmislene pokuse. Film, kaže redatelj, želi opisati nemogućnost shvaćanja uvijek sve kompliciranijeg svijeta. Film to ne uspijeva, ali je barem pokušao – čak je uzeo i životinje kao glumce kako bi nam predstavio njihov smisao života. U tom smjeru, posljednja je scena, koliko god banalna i glupa, puna dobronamjernih simbola s puno značenja i poruka, scena u kojoj likovi zajedno sa životinjama skaču oko bazena i uživaju u jednostavnosti života onako kako bi to zapravo trebalo biti.
Ne znam jesam li to dobro shvatio. Kako god, ako vam kad slučajno u ruke dođe ovaj film, iako sumnjam, evo nek znate da niste jedini koji ste ga pogledali. P.S. Film vrijedi pogledati i zbog lijepe Giorgie Surina.
Ocjena filma: 6/10
Post je objavljen 16.11.2005. u 22:02 sati.