U Njemačkoj, prvo su došli po komuniste, ja se nisam usprotivio,
jer nisam bio komunista,
onda dođoše po Jevreje, ja se nisam bunio, jer nisam bio Jevrej,
onda su došli po unioniste, ja nisam protestovao, jer nisam bio unionist,
onda su došli po Katolike, ja se nisam protivio, jer sam bio Protestant,
Kad su došli po mene, niko više nije ni ostao,
ko bi mogao da se usprotivi
Martin Niemoeller
Već su mnogi od nas koji pokušavaju da razmišljaju svojom glavom dobro iscrpljeni podvrgavajući svoj mozak intezivnoj mentalnoj gimnastici kako bi shvatili razloge za ovaj posljednji pokolj ljudskih bića, od strane ljudskih bića, koji se dogodio na prostorima Iraka.
Nikako da svarimo zvanična objašnjenja i racionalizacije razloga ovog konflikta, kojima su nas danima bombardovali preko strogo i kompletno kontrolisanih medija.
O nevjerovanoj količini hipokrizije i politici duplih standarda, da ne govorimo.
Jedino što smo jasno mogli da primjetimo ovih dana, to je - da se razlika između novinarstva i profesionalne prostitucije, ne može više da primjeti. Čini se da su ova dva pojma postali – sinonimi.
Hitler i Gebels su u svoje vrijeme važili za najveće majstore propagande i tvrdili su da što je laž veća i što se ona češće ponovi – to će je narodne mase lakše progutati kao istinu. Međutim, njih dvojica bi se danas samo mogli da postide kad bi vidjeli svu ovu mašineriju audio-vizuelne dezinformacije čijem je bombardovanju ono što nazivamo «normalnim» ljudskim bićem, svakodnevno izloženo.
S druge strane čovjek bi htio da sazna istinu, ali samo ako se ona može da uklopi u njegove već prekoncipirane stavove i nagađanja. Sve izvan toga smatra se nemogućim. Problem je u tome, dok god pojedinac sam ne sruši sve barijere oko sebe, koje su mu mahom nametnute spolja (mada je mnoge od njih i sam sebi postavio), istina se ni ne može saznati.
Da bi se ovo malo bolje razumjelo, najbolje može da nam posluži analogija Kusturicinog filma «Podzemlje», gdje grupa ljudi godinama živi u podrumu misleći da napolju cijelo vrijeme bjesni rat i to sve na osnovu informacija koje im Marko servira preko «radija» (medija). Oni u podrumu imaju svoj realitet u kome se koliko toliko osjećaju sigurno i nikome ne pada na pamet da izađe napolje. Cijelo vrijeme rade, proizvode u ovom slučaju oružje, čijom prodajom Marko obezbjeđuje sebi ugodan život, i naravno ne pada mu na pamet da oni iz podruma saznaju istinu, nego ih cijelo vrijeme drži u neznanju. U podrumu se nekim slučajem zadesio i majmun, i najtragičnije je to što je on bio jedino živo biće dole, koje se cijelo vrijeme prirodno ponašalo, odnosno – nije bilo programirano. Da majmunu na kraju nije dozlogrdilo i da nije granatom iz tenkovskog topa zatresao podrumski realitet, malo ko bi iz njega ikada izašao i vidjeo da napolju nije baš onako kako je do tada zamišljao, dok je bio u podrumu.
Da je majmun u nekom trenutku otključao i otvorio podrumska vrata, najverovatnije bi neko brzo pritrčao, vrata ponovo zaključao i usput pretukao majmuna, zato što ih je ovaj izložio opasnosti vanjskog realiteta. Znači jedini način da se ljudi istjeraju iz podruma je u stvari bio da se podrumski realitet toliko zatrese, da se oni koji su unutra toliko isprepadaju da im se na kraju ideja da izađu napolje čini mnogo bolja od one, da ostanu unutra.
Mnogi tvrde da nisu razumjeli ovaj film, a nikako da im padne na pamet da je osnovni razlog za to što su ga gledali – iz podruma.
Čini se da dolaze vremena kad će se ovaj naš «podrum» toliko da se zatrese da nećemo imati puno izbora, osim da biramo između izlaska napolje ili da ostanemo zatrpani unutra. Svaki veći potres ima određene znakove koji mu prethode, oni se mogu zapaziti samo ukoliko čovjek pažljivo posmatra.
Rat u Iraku, i sve što se događalo u vezi s njim, mogao bi da bude samo još jedan od tih znakova.
Koji su stvarni razlozi za ovaj rat, pitamo se? Prvo čega moramo biti svjesni, to je da stvarni razlozi za rat – ne postoje, niti bilo kakva opravdanja. Stvarni razlog da ljudsko biće nanosi bol, patnju ili da liši života drugo ljudsko biće – ne postoji!
Pa ni kod jedne životnjske vrste ne možemo primjetiti ovakvu tendenciju prema međusobnoj eksterminaciji, a pogotovo toliko kreativnih načina za nanošenje patnje i bola pripadnicima svoje vrste.
Ono što postoji, to je samo – racionalizacija. Da bi objasnili šta je to racionalizacija najbolje će nam poslužiti ovaj primjer:
Na jednom predavanju na temu hipnoze predavač je hipnotisao jednu osobu iz publike i onda joj dao tzv. posthipnotičku sugestiju da ustane i kukurikne kad god se on uhvati za uho. Naravno, kad ju je povratio iz hipnoze ta osoba se vratila nazad u publiku ne sječajući se ničega, predavanje se tako nastavilo, predavač se onda uhvatio za uho - a onaj iz publike ustao i kukuriknuo. Tako se to ponovilo nekoliko puta. Onda su pitali osobu iz publike koja kukuriče, zašto to radi, ona je nakon kraćeg razmišljanja odgovorila - kako joj se učinilo da je atmosfera na predavanju bila nekako loša, pa je htjela da je malo popravi tim svojim gestom.
Ljudska svijest ima tendenciju da interpretira odnosno racionalizuje svaki događaj i situaciju na osnovu do tada joj poznatih elemenata. Ona istovremeno ne ostavlja mogučnost da samoj sebi prizna - da su njene akcije rezultat kondicioniranja, odnosno programiranja. Kad mislimo da mislimo "svojom glavom" - mi večinom, u stvari, - samo racionalizujemo na osnovu nama spolja zadanih elemenata.
Mi u stvari – cijelo vrijeme mahom “kukuričemo” a da toga nismo ni svjesni.
S obzirom da je način funkcionisanja ljudske svijesti već odavno dobro poznat vladajućoj eliti, nije ni čudo da bukvalno sve može da «prođe», samo ako se adekvatno racionališe.
Oni koji su imalo proučavali noviju istoriju naše «civilizacije» (molim da budemo veoma oprezni kad upotrebljavamo ovaj pojam), jedino što mogu da primjete to je – da je to u stvari istorija terora čovjeka nad čovjekom, ljudskog bića nad ljudskim bićem. U školama su nas učili kako da ovo racionalizujemo, odnosno kako da shvatimo da je sve to na kraju krajeva normalno!?!
Da li je čovjek stvarno po svojoj prirodi toliko krvožedan, brutalan i ratoboran - ili je jednostavno izmanipulisan od strane onih koji su na vrhu «piramide», pitanje je na koje svako od nas mora sam da odgovori.
Svrgavanje Sadama Huseina i «oslobođenje» iračkog naroda je samo još jedna racionalizacija posljednjeg krvoprolića u našoj istoriji. Da nije tužno, možda bi ovo bilo i smiješno. Sanitizirane vijesti glavnih novinskih i televizijskih agencija nisu nam rekle da su snage koalicije samo u prvih nekoliko sedmica «oslobodile» od života i osakatile nekoliko hiljada nedužnih ljudskih bića, niti su nam prezentirali realne fotografije užasnih scena. Od oružja masovne destrukcije (na iračkoj strani), do sada ni traga ni glasa, mada se ne može sumnjati da će ga na kraju i «pronaći». (Zlobnici tvrde da Donald Rumsfield još uvijek čuva priznanice koje je dobio kada je isporučio ovu robu Sadamovom režimu, prije više od nekih 10 godina)
Oružja masovne destrukcije kao Tomahavk i druge vrste raketa, municija na bazi osiromašenog uranijuma, (zabranjena po Ženevskoj Konvenciji jer dovodi do genetske mutacije stanovništva na području njenog korištenja), kasetne bombe koje se raspršavaju na bezbroj manjih bombi (inače zabranjene od strane Amnesty International), skalarno oružje o čijem postojanju svjetska javnost još uvijek nije ni obavještena, elekto-magnetni talasi i ko zna šta još, upotrebljavani se svakodnevno od strane koalicionih snaga protiv iračkog naroda i sve to nije predstavljalo nikakav problem za kontuzovanu međunarodnu zajednicu. Ko je sljedeći na redu, poslije Iraka?
U Belgiji su u međuvremenu frizirani zakoni međunarodnog prava, tako da ni u kom slučaju Buš i kompanija ne mogu da potpadnu u kategoriju ratnih zločinaca.
«Oružja masovne prevare» (medija), nimalo ne zaostaju za već navedim oružjima masovne destrukcije, bolje rečeno oni djeluju u harmoniji jedni s drugima. Oni nam sve ovo tako lijepo racionalizuju, tako da se mi možemo bolje da osjećamo. Oni čak i razmišljaju umjesto nas jer mi naš mozak već odavno ne koristimo u tu svrhu, čovjek mahom razmišlja samo o tome kome će se prikloniti, kome će se moliti, koga će slijediti i slušati, a onda je sklon i kukanju kad se nađe u realitetu koji mu se ne sviđa. Nije mu jasno da nije ni pokušao da ga sam kreira. Samo je mislio da ima izbora u biranju između onoga što su mu drugi ponudili.
Oni koji nisu potpali pod totalni uticaj medija idu malo dalje i kažu da se, u stvari, u ovom ratu radilo samo o jednoj najobičnijoj - pljački nafte, uz malo «kolateralne štete», naravno. Već je dobro poznato da je Irak druga zemlja na svijetu po rezervama nafte.
Po već starom i oprobanom receptu, nakon svrgavanja postojećeg režima, instaliraće se marionetska vlada, koja će omogućiti preuzimanje kako nafte tako i ostalih rudnih bogastava Iraka, od strane multinacionalnih kompanija. Veće firme koje su u stanju da naprave neki profit takođe će biti otkupljene, za pare koje inače u realnosti ni ne postoje, a irački narod će biti samo jeftina radna snaga. Par lokalnih elitnih familija, rotiraće se međusobno na vlasti, biće pod stalnom američkom zaštitom, a za uzvrat će pravno omogućavati amerikancima eksploataciju prirodnih bogastava zemlje. Amerikanci će ih zauzvrat kreditirati kako bi ovi mogli da plate američkim firmama za popravak svega što su ovi srušili, a Iračani će na ove kredite morati da plate i interes koji će biti «čista sitnica».
U medijima će se promovisati vjekovna ljubav između Iračana i Amerikanaca. Osiromašeni uranijum, rađanje deformisane djece itd. neće se pominjati kao što se ne smije pominjati ni na područjima bivše Jugoslavije, jer zaboga, pa sada živimo u demokratiji. Neće biti uputno ni da se pomene kako se prije puno bolje živjelo nego što se trenutno živi, takvi će odmah biti etiketirani kao «Sadam-nostalgičari» i primjerno kažnjeni. (Ovo mi je odnekud poznato)
Ima i onih koji tvrde da je u stvari najveća greška Iračana bila što su se 1999.g-ne odrekli petro-dolara i počeli da trguju naftom u Euro-valuti, čime su oni, doduše, pravili za sebe puno veći profit, međutim, time su uzdrmali vrijednost američkog dolara a poslužili su i kao loš primjer za Iran, Indoneziju i Venecuelu, države koje su takođe poduzele korake da pređu na Euro. (CIA je nedavno organizovala već jedan neuspjeli puč u Venecueli, kako bi svrgla sa vlasti demokratski izabranog predsjednika Chavez-a Frias-a). Ako bi se taj trend nastavio, pretpostavlja se da bio američki dolar izgubio na vrijednosti negdje preko 40%, najviše zbog toga što je taj petro-dolar fiktivna ili «fiat valuta», pare bez pokrića, koje su Amerikanci štampali na osnovu vrijednosti svjetske nafte i time ostvarili veliki profit, odnosno nemaju nikakvu podlogu bilo u američkoj robi bilo u industriji, tako ako bi se samo nekoliko zemalja koje proizvode naftu odrekle ove valute, onda bi one američke banke kojima bi se taj novac vratio na naplatu jednostavno – propale, i to bi moglo da dovede do ekonomskog kolapsa u Americi i istovremenog jačanja Evropske Unije. Da bi to spriječila, USA moraju da zauzmu sve važnije pozicije u azijskom regionu i tako zadrže svjetsku dominaciju, bez obzira koliko ljudskih života to koštalo.
Već je dobro poznato da je američka privreda u recesiji u zadnjih nekoliko godina, samo u posljednja 2 mjeseca, 2 miliona Amerikanaca je ostalo bez posla, a iz istorije nam je takođe poznato da su ratovi često bili odgovor za ovaj problem. U vezi sa svim ovim predviđa se da će Amerikanci uskoro napasti i zemlje kao što su Iran, Sirija, Jordan itd.
Uzgred rečeno i testiranje ubojnog dejstva najnovih oružja, prema vojnim stratezima, najbolje se može verificirati na ljudskim bićima, jer na kraju krajeva, za njihovo uništavanje su i namjenjena. Usput se potroše takođe i stare zalihe, što obezbjeđuje nove poslove za vojnu industriju.
Neki geopolitički analitičari tvrde da se uloga Izraela u svemu ovome nikako ne smije zanemariti. Oni očekuju da će Izrael, koji je inače ostavio dosta otisaka svojih prstiju (nešto na šta se ne smije ni pomisliti, a kamo li pomenuti u štampi) u vezi terorističkog napada na Svjetski Trgovinski Centar, koristiti ovu priliku da se «malo» proširi, što bi moglo da dolije dodatno ulje na vatru, u regionu Bliskog Istoka. Neki idu čak dotle da tvrde da je proširenje Izraela i ključna tačka ovih zbivanja.
Međutim, ni ovo nije cijela priča. Oni koji se bave teorijom Novog Svjetskog Poretka tvrde da je stvarni cilj svjetske elite da naprave što više haosa, razaranja i pogibije, odnosno Treći Svjetski Rat, globalni sukob između Islama i Hrišćanstva. To bi naravno ujedno dovelo i do depopulacije, par milijardi ljudi bi bilo zbrisano sa lica zemlje; oni već odavno tvrde kao nas ima previše i da ovi virusi koje proizvode i s vremena na vrijeme puštaju u opticaj, vrlo sporo djeluju, odnosno nisu tako efikasni kako su mislili. U svakom slučaju u svom tom haosu koji bi uslijedio, ljudi bi tražili da se taj užas zaustavi po bilo koju cijenu. Onda bi naravno elita izašla sa svojim rješenjem, (koje bi u stvari bilo i razlog za izazivanje tog haosa uopšte), odnosno zahtjevala da se svaka zemlja odrekne svog suvereniteta u korist jedne zajedničke države. Formirala bi se jedna vlada, jedna banka, jedna armija itd. ljudi bi se morali da odreknu i ono malo građanskih sloboda koje trenutno imaju i morali bi da se podvrgnu totalnoj kontroli «velikog brata», vjerovatno uz pomoć mikročipova i druge tehnologije. Kontrola svjesti čovjeka bi takođe bila intezivirana, i sve ovo s opravdanjem da se više ne ponove strahote iz prošlosti.
Naravno, da bi se smanjile razlike između ljudi, i sve sadašnje religije bi se ukinule i svi bi morali da prihvate novu religiju - program, nije teško pogoditi da bi to bio – «New-Age», koji se sve više i više propagira u zadnje vrijeme.
Čini se da je Bušova administracija željela ovim ratom da ubije i što više muva, a ne samo ljudi. Jedna od njih je i ta da se odvuče pažnja u vezi sa događajima 11-09-2001, kada je izvršen teroristički akt na zgradu Svjetskog trgovinskog centra, jer je još uvijek ostalo preko 500 neodgovorenih pitanja u vezi sa tim. Mada je Buš već odavno zabranio kongresnu istragu ovoga događaja, pritisak američke javnosti da se on detaljnije ispita od strane nezavisne komisije, raste iz dana u dan. Mada je sve skoro perfektno bilo izvedeno, postoji dosta «sitnica» koje dovode u sumnju da, Osama bin Laden i Al Queada, imaju išta zajedničko sa tim.
Kažu, laž optrči pola svijeta prije nego što istina uspije cipele da obuje. Naravno, istina, koja inače živi veoma turobnim životom, uvijek na kraju uspjeva nekako da savlada laž.
Onima koji imalo poznaju istoriju, dobro je poznato kako je Hitler organizovao paljevinu Reichstag-a, a onda za to optužio komuniste, i kako mu je taj događaj poslužio za opravdanje svega što je kasnije uslijedilo. Isto tako kažu, da će oni koji ne nauče ništa iz istorije – biti primorani da ju ponove. Naravno, ako se za to bude imalo vremena.
I svjetska metafizička zajednica se takođe uključila u objašnjenje trenutnih zbivanja na planeti. Oni tvrde da je sva tajna u tome što je ljudsko biće samo jedna vrsta baterije, do momenta dok ne počne da razmišlja svojom glavom, nego samo reaguje na spoljašnje uticaje u skladu sa tim kako je programiran.
Oni tvrde da cjelokupna kreacija liči na zgradu sa sedam spratova. Svaki sprat odgovara datom stanju individualne svjesti koja opet utiče na to i šta individua može da percipira. Tako na prvom spratu žive minerali, na drugom biljke i životinje, na trećem ljudska stvorenja itd... Oni sa drugog sprata mogu da se hrane jedino sa svog sprata ili sa prvog. Mi sa trećeg sprata hranimo se onima sa drugog (većinom), međutim, problem je u tome što se entiteti koji obitavaju na spratu iznad našeg hrane energijom koju ljudska bića emituju u stanju straha, bola, patnje, neizvjesnosti itd. Najveća količina takve energije emituje se u toku ratnih sukoba i masovnih pogibija. Da bi oni sebi osigurali dovoljnu količinu hrane koja odžava njih same kao i njihov realitet, oni nas preko svojih agenata koji su na našem spratu drže u stanju sličnom masovnoj hipnozi, manipulišući nas u međusobne sukobe i ratove, kad god im to odgovara. Istovremeno im je bitno da svaku pomisao na takvo nešto izbiju čovjeku iz glave.
Svaki haos na našem spratu njima odgovara. To je nešto slično kao kazino, bitno je da je zgrada puna i da se igra, bilo ko da dobija u nekom momenu nije ni bitno, jer na kraju obavezno gubi. Jedini koji su uvijek na dobitku, to su - gazde kazina. U ovom kazinu sva su sredstva dozvoljena, naravno, jedino što nije uputno, to je da se kazino (podrum) napusti.
Sve ove teorije mogu da budu tačne, i nijedna od ovih teorija ne mora da bude tačna. Istina se ne može nikome servirati na tanjuru, čovjek mora sam da ju potraži.
Možda nije loše početi od pomisli da se možda nalazimo u podrumu, i da možda postoji neki drugi bolji realitet?!?
Uostalom kažu da je Buda rekao da čovjek na svom putu ka istini može da napravi samo dvije greške. Prva je - da pogreši put, a druga – da ni ne krene.