Podsjetit ću vas, s razlogom, na informaciju iz prošlog teksta:
"...Dakle i Lorber-ova Materijalna svijest je duhovno komunicirala sa Stvaralačkom vrijednošću, odnosno Stvoriteljem.
Eto, s tom Stvaralačkom vrijednošću komunicira i moja Materijalna svijest.
Svakako, razlika između mene i drugih ljudi koji duhovno komuniciraju s tom Vrijednošću ogleda se u tome; što drugi nisu bili (i danas nisu) svjesni s kim duhovno komuniciraju, dok ja konkretno znam s kim ostvarujem misaonu vezu...
Kako sam svjestan da će ova posljednja rečenica navesti mnoge čitatelje da pomisle kako nisam pri zdravoj pameti to mislim da je najbolje da vam iznesem svoju biografiju, nakon čega donesite svoje konačno mišljenje o mojoj duševnoj ravnoteži.
Svakako, nakon biografije ću vas upoznati sa svim detaljima POSTANKA.
AUTOBIOGRAFIJA
Mislim da je najbolje da prvo saznate nešto o meni od onog momenta kada se je ''bliske'' 1935. godine u Zelengaju (Zagreb) čuo vrisak.
Ne, ne moj već vrisak moje majke.
Naime, misleći da sam pametno novorođenče stavio sam prvo desnu nogu u svijet da vidim da li je li hladno (bio je 10-ti mjesec – dakle listopad po hrvatskom tj. oktobar po srpskom kalendaru).
Na žalost, nisam znao da ću tim svojim postupkom uraditi da moja majka završi na operacionom stolu - gdje su je doktori ''carski izrezali''.
I možda je to bio jedan od razloga da sam ostao jedinac u majke.
Kad sam imao 2 godine obolio sam od bronhitisa i teške upale pluća.
Po riječima liječnika koji me je liječio - u ono vrijeme je od takvog oboljenja preživljavalo od 10.000 djece; jedno.
Sad znam da nisam Slučajno preživio.
Inače, majka mi je bila Hrvatica dok mi je otac po porijeklu bio ''Srbin iz Like''.
No to nije sve.
Da bi ''čušpajz bio ukusniji'' upoznat ću vas da mi je djed po majci bio Njemac, baka Čehinja, a očevo rodoslovlje je započeto negdje u Grčkoj.
I da bih dao pečat na sve ovo – ja sam već nekoliko godina Nizozemac.
Avaj! Koje li zbrke!
Svakako, zato jer je zvanično bio Srbin moj stari je dvije godine prije početka II. svjetskog rata ''na fin način zbrisao'' iz Zagreba (od mame, a i od mene) u Beograd.
Napisao sam; ''na fin način'' jer je (možda slučajno) stavio u svoj džep svu zlatninu moje majke.
...
Lično sam zadovoljan sa svojim djetinjstvom.
Mama je radila čitav dan tako da sam mogao biti i čitav dan na ulici.
Stoga su mi neki iz familije tepali: Ti si uličar – i to još trešnjevački.
Ipak mi to nije smetalo da idem u školu – iako često i oko škole – iz kog sam se razloga kasnije pitao kako to da sam bilo vrlo dobar đak.
Što je najinteresantnije, tokom školovanja sam mnogo puta primjetio da znam i ono koje po nekim logičko-ljudskim pravilima nisam trebao znati.
To se odnosi i na slikanje – što se može zaključiti po tome da ja moj Prvi likovni rad na samom početku mog školovanja ubrzo završio na izložbi dječjih radova, koja je organizirana u okvirima grada Zagreba.
Sad evo kratkog rezimea mog mladenačkog razvojnog puta.
Škole:
4 osnovne, 4 osmogodišnje (Mala matura) – zatim, za ono vrijeme, na zaprepaštenje moje familije) nakon položene male mature počeo sam učiti automehaničarski zanat (što znači da sam 3 godine bio šegrt - kasnije kalfa).
Zatim sam 2 godine bio vojnik, pa 4 godine polaznik večernje Srednje tehničke škole - da bi postao strojarski tehničar, uz epitet veoma dobrog konstruktor-tehnologa alata i mašina.
I uz sve ovo sam posjećivao plesnjake, barove, a da ne kažem kafane – naročito gdje su bili biljari i gdje se je kartalo.
Sport:
Vjerojatno nećete vjerovati, ali bio sam dobar plivač (proplivao sam na Savskom javnom kupalištu dok je Sava bila čista maltene ko NEKAD Korana, koja to više nije), izvanredan ulični golman (povremeno sam branio i za klubove zagrebačkog podsaveza a jednu godinu sam bio prvi golman gardijskih jedinice u Bgd-u), 1954 sam bio prvak Hrvatske u Judo-u (teška kategorija).
Kratko sam se vrijeme bavio boksom, hrvanjem, odbojkom.
Odlično sam igrao stolni tenis, a bio sam dobar i u skijanju i klizanju
I uz sve to sam pio alkoholna pića (od 14-te godine), mnogo sam jeo (od 9-te) i relativno dosta pušio (također od 9-te).
I tako sve do moje 26-te godine života.
Toliko do drugog nastavka.
Post je objavljen 23.10.2005. u 22:55 sati.