Da li da brojim snove, da brojim noci , dane, sate.Koliko puta da zamisljen lezim na krevetu prije spavanja i pusim cigaretu i razmisljam....dok me zar cigarete koji me przi izmedu prsti vrati u stvarnost, i dok ne pogledam stari sat koji kuca u toj tisini i vidim da je kasno i da je vrijeme za spavanje i novo jutro i novi dan i nove pobjede.Gasuci cigaretu pokrivajuci se pokrivacem i gasuci stolnu lampu...i dalje razmisljam u mraku koji oko mene i nikako ne nalazim odgovor.Tako zaspim i ne pomicuci se probudim, i rutinom obavim svoje jutarnje duznosti do kafe koja me probudi i otvori oci.Jutro puno zime i magle sa putem od kuce do posla.Udem u tu gluhu sobu gdje radim i pustam melodije koje sjecaju na nas,koje vracaju sjecanja, koje vracaju vrijeme unazad kao da se nista dogodilo nije....
Sjecanje je nesto sto vjecno zivi i cak poslije nas, i lijepo ih je imati,osvrnuti se na njih i podsjetiti neceg lijepog.Sjecanje nam da je elan za dalje i za napred.Nemojte zabrovatiti nesto lijepo i ne dopustite da to zaboravite jer , jako je lijepo sjetiti se i poslije toga osmijehnuti.I sjecanje je lijep osjecaj....
Sve ti zelim ko' i sebi
samo bol ovu nebi tebi
Tebi jutro meni noc
da pocine u samoci ja umirem
Nisi znala da je zivot
samo kap voda slatka
vise pijes ali zed nema kraja
Slatka mu je samo varka
Ti si meni kusanja samo
sto je Bog meni dao
tebe nosi kao grijeh srcu mio
Bar sam jednom sretan bio
(A.D)
Post je objavljen 19.10.2005. u 15:23 sati.