Ima tako malih naroda i velikih autora - Halldor Laxness i Islanđani, Miroslav Krleža i Hrvati,... - i ne znaš kome je od dvije strane teže.
Jedanput u ne znam koliko godina pojavi se iz jednog statistički zanemarivog uzorka veličina svjetskih dimenzija i sad se ti tu snađi. Autor kipi izvan granica materinjeg mu jezika, inferiornog na svjetskoj sceni, a nacija pizdi generacijama, pokušavajući se izmigoljiti ispod olovne sjene Nacionalne Veličine koju je nemoguće prevladati. Frustracija obostrana.
Daklem, Laxness je islandski Nobelovac. U nas je prevedeno njegovo "Islandsko zvono", krasan roman!, ali nisu "Nezavisni ljudi" koje su sami Islanđani izabrali kao najznačajniji roman napisan na njihovom jeziku.
"Independent People" je fantastična, ali fakin teška knjiga - na dva mjesta sam cvilila kao ljuta godina, a kada je na koncu odložite, treba vam ozbiljna psiho rehabilitacija. Čitati samo ako ste u top formi, daleko od depresivnih dijagnoza.
Post je objavljen 19.10.2005. u 10:43 sati.