otkako sam u zegeu gubim volju za pisanjem...
odnosno, mogla bi pisati svaki dan koliko mi se stvari događa, ali nemam inspiracije da to posložim u jednu suvislu i čitateljima bar približno zanimljivu cjelinu...
a i neudobno mi je pisati jer mi radni stol još nije pristigo, pa automtski izgubim svaku želju čak i kad imam ideju...
al eto.
evo me.
brucošica, jeeej jeeej jejejeje...
udomaćujem se, navikavam se.
danas me po prvi put pukla žestoka nostalgija.
bila sam kenjava.
a sve to potpomognuto je mojim inače iz drugih razloga pomalo sjebanim psihičkim stanjem zadnja dva dana.
sama sam si kriva.
povridit ću određene ljude. al u manjoj mjeri nego da se sve nastavi još dalje i dalje i dalje i dalje...
biti iskren je uvik najteže.
jebiga.
jučer sam se puno smijala. baš mi je bilo dobro. i bolesno. večer za anale.
jučer sam se baš puno smijala.....bila sam sretna...nisam razmišljala o problemima s kojima se moram u skoroj budućnosti suočiti.
jutros su mi isti opalili dvi triske i to je bilo to.
ako priživim i sve ispadne kako triba, opet ću se baš puno smijati i biti sretna.
ako ne, malo ću se manje smijati, al ću bar jednom postupiti kako triba.
onako kako bi normalna osoba postupila.
progutat ću kaktus.
a onda se ubiti u pivi da isperem bodljice iz jednjaka...................................
i bit će dobro.
Post je objavljen 12.10.2005. u 22:57 sati.