Marketing
C H A T ( post je dug, ali ga se zaista isplati pročitati ;) )
Vjerujem da smo svi u slobodno vrijeme visili na ovoj 'stvarčici' .... i naravno, nekako podsvjesno u glavi zamišljali : što ako upoznamo nekoga stvarno normalnog tko će ući u naš život i totalno ga promijeniti?
Ili smo pak tamo odlazili iz totalne zafrkancije ( da ne kažem zajebancije ) i cimali ekipu, te se pretvarali da smo nešto što nismo.....
ajde, barem ste jednom otišli tamo , jer čim znate 'čari' bloga ;) ne vjerujem da niste bar jednom posjetili spomenuti porok ;)))
jel tak ;) ?
a vjerujem da možda čak niste ni pomislili ( možda se varam, možda i jeste ) kakvih se sve ludjaka i psihopata tamo može nači..... čim pomislim na nešto takvo, uf, naživciram se jer sam i ja bila jedna od tih koja je, pustivši mozak na pašu, odlazila tamo i dopisivala se sa svim i svakim....i što je najbolje, moram biti iskrena, svog dečka sam i upoznala tamo... ne, nemojte odmah pomisliti da sam totalna jadnica koja traži dečke na totalno pogrešnim mjestima, mislim, znam, tako se čini, ali jebiga......nisam... ;)
ta groznica chata je ( hvala nebesima ) trajala oko 10 do 14 dana..... dobih tek internet i
normalno da moja znatiželja nije mogla mirovati, posjetila sam i taj 'svemogući' chat...
ljudi, bolesnika na sve strane, koma....
dopisivali smo se taj dan pa jedno oko 3 sata.... sjedila sam pred tim monitorom kao hipnotizirana, i smijala se kao nikada do tad..... znate ono kad se dugo smijete pa vas čak i trbušni mišići počnu bolit..... e to...
to se nastavilo i sljedećeg dana, i dana nakon..... normalna stvar da sam sve ostale 'ignorirala' jer mi je on bio, po svemu sudeći, jako zanimljiv....
dok me nije pito jel bi se htjela naći s njim..... bilo me je strah, jako.....ipak, razumijete me da se tamo, kako sam već napisala, može zaista naći svakoga....
kad mi je reko da razumije ak ne želim, jer je i njemu bilo prvi put, mada je bilo naivno, ali počela sam ga gledat drugim očima..... i onda sam ja njemu rekla ( koliko me pamćenje služi ) da se idemo nać.....
kao luda bez glave, nimalo ne razmišljajući, razmijenili smo brojeve, i dogovorili deit... ;)
razumije se da za to nikome nisam rekla, osim najboljem prijatelju, koji tjedan dana poslije nije htio pričati sa mnom zbog toga....
izlazeći iz stana, seka me pitala kam idem, i kako je ona osoba kojoj govorim većinu toga, odgovorila sam joj da se idem nać s jednim dečkom s chata....
o reakciji ne želim ni pisati , pretpostavite sami..... uglavnom, zbog tog sam skoro zakasnila na spoj ;)
frend ( onaj koji se nafurio, mislim znam da je s razlogom tak da mu ne zamjeram ) me odvezo na mjesto sastanka, i vozikao se sve dok se nije pojavio moj princ na bijelom konju.....
uf, tak me bilo strah, htjela sam u zadnji tren odustat i reć mu : daj me vozi odavde, idemo na cugu, al nisam....
sve je prošlo malo čudno i neopisivo smiješno, ali kako sam inače jako komunikativna, nismo prestajali pričati....
evo , pet mjeseci je prošlo, i mogu vam reći da je ovo nešto o čem većina nas sanja.... ne mogu vjerovati, ali svaki dan nam je sve bolje i svaki dan se sve više volimo ;) zvuči otrcano, ali tako je.... NEVJEROJATNO ALI ISTINITO...
mislim, ovaj post nije trebao završiti tragično ;) već samo želim reći da se pazite..... imam mladjeg buraza kojem svaki dan stižu slike djevojčica s tog chata.... sad, ak njemu tak stižu, što je onda sa onima starijim i mudrijim od njega koji znaju obrlatit i starije, a kamoli mladje djevojke.....
eto, puno vam pussa šaljem i još jednom : TAKE CARE OF YOU , PEOPLE !
kisssssssss
ps... baš me zanimaju vaši komentari na ovo sve ;)
Post je objavljen 11.10.2005. u 23:14 sati.