Corpus separatum
...
Prve vijesti krenule su iz ureda premijera Sanadera i predsjednika Mesića, gdje je Turek održao prezentacije svog protuobavještajnog rada, pokazavši, ukratko, kako su Ostojić i još šestorica novinara surađivali s britanskim obavještajcima u cilju, pretpostavlja se, svjesnog dezinformiranja javnosti o slučaju Gotovina, odnosno u cilju svjesnog plasiranja netočnih informacija kako je Gotovina u Hrvatskoj, a za potrebe političkih ciljeva Carle del Ponte i britanske vlade, u krajnjoj liniji usmjerenih na konstruiranje argumenata radi odbijanja hrvatske kandidature za EU. Apostrofirani novinari (Malić, Čičak, Butković, Pavelić, Peratović, Đikić), nisu odveć uvjerljivo negirali spomenute kontakte, u čemu svakako nisu sami...
Reagirao sam na ovu podvalu Josipa Jovića pismom Slobodnoj Dalmaciji koje mi tadašnji glavni urednik Dražen Gudić nije htio objaviti:
„Slobodna Dalmacija“ Zagreb, 11. svibnja 2004.
Hrvatske mornarice 4
21 000 Split
Štovano uredništvo,
obzirom da kolumnist „Slobodne Dalmacije“ Josip Jović u ponedjeljak u kolumni „Corpus separatum“ piše da nisam odveć uvjerljivo negirao kontakte s britanskim obavještajcima u cilju „pretpostavlja se, svjesnog dezinformiranja javnosti o slučaju Gotovina, odnosno u cilju svjesnog plasiranja netočnih informacija kako je Gotovina u Hrvatskoj,, a za potrebe Carle del Ponte i britanske vlade, u krajnjoj liniji usmjerenih na konstruiranje argumenata radi odbijanja hrvatske kandidature za EU, dužan sam reagirati, jer me se na ovaj način, kao i petoricu mojih kolega novinara, optužuje da sam suradnik britanskih tajnih službi koji je radio protiv ulaska Hrvatske u EU.
Očekujući takvu neistinitu javnu konstrukciju koja bi mogla ugroziti dovesti i do ugroze fizičke egzistencije prozvanih novinara, na početku slučaja Turek, zatražio sam od međunarodnih udruga za zaštitu medijskih sloboda intervenciju kod premijera Sanadera neka se izjasni je li Franjo Turek njemu i članovima vlade prezentirao našu suradnju s britanskim, ili bilo kojim obavještajcima, te kakav je službeni stav Vlade o tome.
Premijer Sanader se do sada nije očitovao tom zahtjevu tako da uskoro očekujem javnu rekaciju spomenutih međunarodnih organizacija.
Do sada nisam negirao odveć uvjerljivo spomenute kontakte s britanskim obavještajcima, jer ih nikad nisam ni imao. K tome, kako prenosi Ivo Pukanić, glasnogovornik bivšeg savjetnika predsjednika RH Željka Bagića i bivšeg ravnatelja POA-e Franje Tureka, ja sam u spomenutoj skupini novinara špijuna održavao kontakte s domaćim obavještajnim podzemljem.
S jednim iz tog obavještajnog podzemlja, umirovljenim časnikom HV-a Dragutinom Frančiškovićem, objavio sam i intervju u „Vjesniku“ nakon što su koncem prošle godine neki naši mediji obajavili da se on nalazi na čelu skupine domaćih špijuna koja za novac prodaje dezinformacije Carli del Ponte o boravku odbjeglog generala Ante Gotovine u Hrvatskoj.
Gopodin Frančišković je kao naručitelje medijskog linča (uz huškaćke tekstove koji objavljena je i Frančiškovićeva fotografija iz arhive POA-e), daleko prije nego li je izbila afera uhođenja o kojoj se sad govori, oznaćio upravo spoemute Željka Bagića i Franju Tureka. Predao je i predstavku Vijeću časti HND-a. Kako izvještava list „Novinar“ ta je predstavka odbijena uz obrazloženje da su novinari profesionalno postupili pišući o njemu kao vođi špijunske organizacije.
Ne čudi me postupak HND-a koje je, da sramota bude veća nagradilo Ivu Pukanića za ekskluzivni, a po svemu drugom, nenovinarski intervju s Antom Gotovinom.
Nejasno mi je kako je nagradi tog društva promaknuo intervju vašeg kolumnista Josipa Jovića s pritvorenim, umirovljenim generalom Mirkom Norcem iz 2000.
Zabrinjava me da je vašem kolumnistu promaklo da sam u aferi Turek označen kao suradnik domaćeg obavještajnog podzemlja kada su i njega optuživali za isti krimen vezano uz objavljivanja informacija o navodnoj suradnji predsjedničkog kandidata Stipe Mesića s UDB-om.
Očekivao sam više kolegijalnosti s Jovićeve strane jer je nekolicina ljudi koja je označena kao grupa koja je Joviću podmetnula „falsificirane“ Mesićeve dosjee, kasnije prozvana kao grupa iz obavještajnog podzemlja koja dezinformira javnost i Carlu del Ponte o boravku Ante Gotovine u Hrvatskoj.
Gospodin Jović je vjerojatno zaboravio da je 1999. dobio cjelokupnu dokumentaciju o slučaju bivšeg bojnog policajca Maria Barišića, zlostavljanjima u vojnim pritvorima Kuline, Lora, maltretiranju ratnih zarobljenika nakon akcije Miljevci.
Ne znam zašto ju je za razliku od mene odbio objaviti? Jel po srijedi sumnja da su njegovi dobri poznanici bivši časnici MORH-a koji su mu dostavili dokumentaciju manipulirani od britanskih obavještajaca, pa je on kao svećenik Crkve Svetog Domovinskog rata s gnušanjem odbio tiskati takve podvale i prekinuo svaki kontakt s britanskim slugama, najbolje je neka sam odveć uvjerljivo objasni.