Pregled posta

Izvještaj s KID KOALE (Kset) i PRODIGYJA (dom Sportova)!!

Da ja to lijepo sve ovdje stavim (ali ako hoćete vidjeti u fancy obliku web magazina BUKA, možete pritisnuti ovdje).

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
KID KOALA - Kset - 4.10.2005. (utorak)



U rad ovog čovjeka sam se zaljubio pri prvim tonovima stvari "Skanky Panky" s njegovog albuma iz 2003., naziva "Some of My Best Friends Are Dj's". Za one koji nisu čuli, ukratko - čovjek je uzeo nekakvu dixie-jazz podlogu, malo je narezuckao i onda preko nje svirao trubu na gramofonima. Trubu - pa na gramafonima? Upravo tako. A to je još najjednostavnije što taj čovjek svojim prstima proizvodi. Ostatak ću pokušati ovako na suho navesti: electro, jazz, rock'n'beat, metal, hip-hop i muzika iz filmova uspijevaju se uspješno i nevjerojatno maštovito ispreplesti u naletima od po pola minute ili nešto malo više. Što nikako ne znači da je njegov set nalik na free nabacivanje semplovima. Sve slijedi Kidovu logiku (ispravnije bi bilo reći emociju) kojom nas niti jednog trenutka u gotovo dvosatnom nastupu ne prestaje zabavljati. Već čini ono što je nam je i izravno poručio u sramežljivom (i dječje simpatičnom) obraćanju: "Fun is great!"


I upravo je zbog gore navedenih stvari uvijek vrlo teško pisati o ovakvom DOGAĐAJU. Potonja riječ je zaslužila biti potpuno uzdignuta, baš zbog toga što je gotovo svaki posjetitelj Kseta u utorak bio svjestan da ovo nije još jedan od nastupa nekog DJ-a. U razgovoru s ljudima neprestano se ponavljala riječ "genijalac", s prijedlogom "potpuni" ili "jebeni", već po ukusu pripovjedača. Još kad tome dodamo veliku količinu dobre zabave, riječi postaju slabo oruđe da se opiše glazbena igra ovog malog čovjeka kineskih korijena. A još kad na sve to dodamo da je potpuno nenajavljeno u Kset upala i moja draga M.Manymum, mogli bi već biti vrlo blizu najboljeg "događaja" godine. Za potpisnika redova naravno, iako mislim da su se i drugi otisnuli u noć potpuno zadovoljni "Koala showom".

No kako je zapravo "izgledao" njegov nastup. Odgovor je toliko jednostavan koliko i nevjerojatan. Tri gramafona neprestano u upotrebi, ploče s gomilom markera kojima pak dobiva posebne efekte, sam Kid u zaigranom smješku nagnut nad tom aparaturom, a rad ruku mu uvećano vidimo na platnu iza stejđa. No što zapravo znači vidjeti njegove prste u akciji? Otprilike ovo, da uzmemo jedan primjer iz r'n'r svijeta. Da Kid kojim slučajem svira gitaru, u isto bi vrijeme svirao dvije, namještao efekte i još si stigao razmještati kablove. Znači - na pločama ruke sumanuto plešu, zajebavajući svaki ekvilajzer koji se nađe u blizini. A da stvar bude još luđa, u svemu tome uopće ne koristi slušalice. Direktno ploču gore, i u sekundi je pronađen beat, pa dok se ne iscjedi. I tako nadalje.

Prepun klub je doslovno isparavao, razularenim pljeskom zaradio bis (pri čemu su predstavljene neke od najnajnovijih stvari iz Kidovih glazbenih suradnji) i završio (o ovom kontekstu) preslatkim evergreenom kojemu se sad trenutno ne mogu sjetiti imena. Zaljubljeni su se hvatali za ruke, znojni i smrdljivi za kapute, a svi smo zajedno hvatali noćni tramvaj i zasluženi odmor.

I baš sam bio priremio svoj demo kako bi poklonio Kidu, ali sam poslije njegovog nastupa osjećao preveliku dozu strahopoštovanja da bi mu se približio na neku opasnu blizinu ili čak zapodjenuo razgovor. Dobit će poštom, ako skupim hrabrosti.

A vi ga slijedeći put svakako nemojte zaobići, ako vam se već sada potkrala takva greška.

(p.s. - hvala Ksetu/Mati na suradnji)
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

PRODIGY - Dom Sportova - 6.10.2005. (četvrtak)

Danas je datum 6.10.2005. i treba pisati o Prodigyju.



Oni su vam bend o kojemu znate sve, a ako ne znate odite na google. On zna više i od njih samih.
Ja ću vam pak reći nekoliko svojih vlastitih.
No dobro, svi su kritičari bili tako prdež-dosadni kad su im popljuvali zadnji album. Jer je on zapravo imao nekoliko vrhunskih stvari. Znate, ljudi rade muziku, pa se zajebavaju kako im se da. To je posao čovjeka nepredvidivog, muzičara ponekad. Prodigy su svoje napravili ali eto voze taj svoj cirkus, i neka ga voze! Ipak i uz taj sam se stav osobno nadao nekoj evoluciji u toj zajebanciji na koncertu, pa da vidimo neki novi element. Ovako, imao sam ponekad dojam da gledam projekciju. Zapravo, mislim da su Prodigy na ovoj turneji ipak eksperimentirali s vlastitim hologramima.
Na što mislim?
Znate, ono, upadamo u pola 10 u dvoranu, tu su odmah u glavu "Firestarter", "Breathe", pa singl sa zadnjeg albuma i tako oni kažu: "Aj von tu si jooor heeends! Aj von tu si jooooor FAAAKIN heeeends - Zaguuueeb!"! Pa lajt-šou opizdi s milijun vata i oprži nas sve. I zvuk razara moćan, samo, jebiga, malo odzvanja zbog prostora, ali na nivou. Sve je to u redu, party je do jajca. Ali onda stvar završi tišinom pa ispočetka kreće druga. Kao na cedeu. Nekakav maksi singl. A i onaj dečko kaj je imal rogove al sad više nema i koji je plazil jezika prije deset godina, malo mi se zbucal. Nije to bed, nego nećeš od njega vidjeti neki pokret iz pokojeg proslavljenog spota, kad je jeo rešetke i povraćao taljeno željezo. Nego samo malo metar lijevo, pa šetanje po stejđu, noga na monitore, čarobiranje prema prvom redu publike i tako.

Ali to sam ja opet sebi zabrijao. Oni su u Zagrebu trebali predstaviti nekakav svoj povijesni pregled. I to je to. Oko sat vremena, pa bis od petnaest minuta i bok. I uživali svi, od tinejđera do tridesetosmaša! Sad, Prodigy ne trebaju razmišljati o nekim novim iznenađenjima u zvuku ili slici, kad se trese cijeli dom sportova, to je valjda svakom jasno. Istina, nema sad tu "novog estetičkog modela", ali mislim da ga ne treba na ovom mjestu ni tražiti. Kako kaže pjesnik:

što bih dao da sam vrlo mlad upao na prodigy, tamo negdje ujesen devedesetšeste-sedme
oči bi mi rastvarale šupak od vardara pa do triglava
negdje bi u drugom-trećem redu mahao mozgom
da bi od treskanja tog znao da je to taj pravi saund, i taj pravi bend, to je to!
a sad kad sam stari đed, više bi volio neki ljudski duh vidjet u krajnostima
ili da dehidrira na stejđu kad ta muzika reži ili da tehnicira, da pokaže smionu težnju
a ne da se oznoji samo kao sanja doležal, malo ispod pazuha, mala mlakica
no godina je 2005. a voodoo people rade u t-comu ili fini
prošle su tako godine, sve ih na leđima nosim

pa nije da sam nešto tim koncertom fasciniran, al bilo je fino, bitan su oni bili bend
pa ih možeš još i sad uhvatit i uživat (dobro, za 280 kuna, ali to je za neku drugu priču)
onako, mogu nekom pomoći da se zapali za elektroniku, ili valjda tako nešto,
tako je kod mene bilo
a još mi je uvijek jeben neki njihov lajv koji imam na kazeti
gdje baš eksperimentiraju s tim karakterističnim bitom, rade jebeno rasturanje,
a hitovi su potpisnuti u pozadinu
to mi je puno draže, kad se ufuraš u vožnju, kad ti naprave kompletan film
bilo bi ih dobro vidjeti u živo jednom i u takvom izdanju

S tim bi završio. Još sam da im poželim dobar nastavak, pa da se vidimo opet. Malo zglancate te prijelaze, pa napravite kompletan šou. I onda za dvadeset godina na hipodromu, ja maltretiram klinca da vas dođe gledat, a on me ismijava kao mi danas stare rokere koji otkače na roling stonse.
Hehe, nego idem ja slušati neke mixeve od Zmaye. Jeben je lik, dobro radi. A inače nešto opasno zahladilo - jebote, jel će zima ove godine u listopadu?

(p.s. - hvala lupi i impresariu na suradnji)

[galerija slika: prva, druga, treća, četvrta, peta, šesta, sedma, osma, deveta.]
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Post je objavljen 07.10.2005. u 23:47 sati.