ma neću ja vas ostaviti nikada....
ali.. toliko me uhvatila ova škola da više nemam vremena ni zašto...
kao, ono, učim, moš si mislit, s njim se vidjam isto kao i prije , mada sam mislila da neće biti tako kad škola počne, ali jednostavno, ne mogu , a i ne želim ne vidjati ga , a da je jedini razlog ta fucking ustanova.....
i tako....
slagala bi kad bi rekla da uopće ne razmišljam o svom a i o vašim blogovima....
evo, DIDA me nikada ne ostavi ravnodušnu, jer njegovi postovi, a i komentari na moje postove mi tak nekad lijepo 'sjednu' da samu sebe uhvatim u čudu....
u zadnje vrijeme oko mene se non stop dogadjaju neka sranja, to je više za ne izdržat.....
prvo je započelo budjene prije nekih tjedan dana u pol tri ujutro zbog eksplozije kuće u mojoj ulici...e sad tko je vidio to na dnevniku znat će di živim, tko nije, ostaje tajna ;)
ljudi, mene je to tako zbediralo da nijednu noć nakon toga nisam normalno spavala...k o m a
onda kreću svakakva sranja sa po strane i ne mogu više a da ne razmišljam kako ovaj svijet zaista ide k vragu...a povratka prema boljem bojim se nema, ili su jako male šanse za to....
iako se ne želim bacat u bed, opet... uhvatim se u takvim komiranim razmišljanjima da se zapitam, pa čekaj, ima li šta dobrog na ovom svijetu....
onda se sjetim ljudi koje volim i koji me vole, i na kratko sve je 5, ma mrak, ali onda krene sve iz početka i tako sve u krug....
ne želim nikoga bedirati svojim razmišljanjima, to je čak još jedan razlog zašto se nisam javljala ovo proteklo vijeme...
jebote, već je deseti mjesec....a u kurac, vrijeme stvarno leti....
ali, opet, po ne znam koji put ću reći, da mi nekako tak odgovara ovo ispucavanje ( ajmo to tako nazvat ) na blogu, jer se na neki način tu mogu tako isprazniti i sve što osjećam jednostavno istresti na ovu tipkovnicu i preko prstiju riješiti se negativnih misli, pa barem na kratko....
pusu vam svima šaljem....
nadam se da nisam bila preduga sa ovim postom ;)
pa pa
Post je objavljen 06.10.2005. u 18:35 sati.