Jutros je svanuo kišni dan nad Gradom. Kišica je lijeno "gnjavila" pospane Gospare na putu za dnevnim obavezama. Ja sam pak preduhitrio kišicu dobro se umivši i razbudivši, tako da sam bio prilično čio na prvim satima predavanja.
Možete primjetit da su predavanja glavna tema mojih blogova. Mislim da trenutačno najvažnija stvar na mom životnom putu i zaslužuje toliki prostor. Pretpostavljam da će se situacija primiriti kad se navika odlaska na predavanja ustali, pa ću počet primjećivat i druge stvari koje se odvijaju u mojoj neposrednoj okolini.
Prva stvar koju smo trebali obavit bila je izbor sporta u okviru nastavnog procesa fiskulturne naobrazbe. Konta( Dean Kontić, kondicijski trener VK Jug op.a.) i Sale(Saša Selmanović, bek-šuter KK Dubrovnik, strašan tricaš) iznjeli su nekoliko prijedloga, a studenti mogu odabrati jedan(ili više).
Između košarke, nogometa, pingača, odbojke, aerobika, teretane, plesa, jedrenja, badmintona Maroons je odabrao - planinarenje!
Možda će se na prvi mah činiti čudan moj izbor, ali postoji više razloga koji su me naveli na ovu odluku. Prije svega činjenica da znam voditelja planinarske sekcije na Unidu, koji je veliki avanturist, član GSS-a( Gorska Služba Spašavanja op.a.), vrlo simpatičan...
Zatim, moj brat je već par godina član iste sekcije s kojom je obišao većinu dalmatinskih planina i uspona, te nekoliko u BiH. Iz njegovog oduševljenja i fotki koje donosi s izleta može se razlučiti sjajna atmosfera koja vlada u sekciji.
I naposlijetku, najvažniji razlog je naravno otvoreni prostor, priroda, flora i fauna, koja može na čovjeka djelovati vrlo opuštajuće ali i motivirajuće...trebam dodati da su američki indijanci imali običaji prije donošenja velikih životnih odluka odlaziti u planine kako bi slušali zvukove "duhova" i čitali njihove znakove putem kretnji životinja.
Danas smo upoznati s dva profesora iz Zagreba koji bi nam trebali držati predavanja svaki drugi tjedan. Iskreno govoreći, profesori su izgledali ozbiljni ali i pristupačni, otvoreni za sva pitanja.
Gost na današnjim predavanjima bio je nadstojnik komunikacijskog odjela Crvenog Križa Finske, koji je bio jedan od najistaknutijih ljudi i akciji pronalaska i spašavanja finskih turista u Tajlandu. Čovjek je tih dana prosjedio 24 sata za telefonom...svaka čast...
Govorio je o trenutnom stanju u finskim medijima, privatnim i državnim glasilima i televizijskim kućama. Istaknuto je da je Finska posebno zanimljiva za medijsku industriju, jer slovi kao zemlja s najvećim postotkom građana koji prate medije, posebno one pisane.
Sutra ujutro nema predavanja, tek popodne u 4 imamo izborni premdet španjolski jezik, koji nikad nisam učio ali mi je postao interesantan nakon određenih događaja u mom životu.
Prije predavanja se imam sastati s mojim izvorom informacija o smjeru MiKuD-a, doći ću u posjed nekih zanimljvih skripti, knjiga i naravno najvrijednije, napomena o svakom predmetu pojedinačno, kako bih bolje znao selekcionirati "važno" od "nevažnog".
Primjetio sam manjak komentara na moje postove, što ću drage volje proglasit rezultatom vaše ljenosti i polaganog pada u stanje "zimskog sna", u koje svi postupno uđemo, a za koje se zna da svoj vrhunac doživljava kroz mjesec studeni sve do blagdana svetog Nikole.
Toliko za sad. Nadam se da vas nisam umorio. Čitamo se uskoro. Keep on bloggin'!
Post je objavljen 05.10.2005. u 21:40 sati.