Marketing
Žašto žirafa nikad ne ostaje dugo na jednom stablu?
Odgovor na to pitanje možete saznati u članku prije, uz napomenu da se žirafa (osim u iznimnim slučajevima) ne penje po drveću.
Dakle, evo mene na baushteli. Pošto sam diplomirao, a budući se od inženjera očekuje da radi i ne bira poslove, tako sam i ja uletio kao kratkotrajna ispomoć u jednu građevinsku firmu. Naravno, njima je posebno odgovarala moja elektrotehnička naobrazba i računalno – glazbeno – radijska iskustva stečena prije, tako da sam odmah dobio nadasve zanimljivo i dinamično radno mjesto: pomoćni radnik na gradilištu!
- opis poslova: donošenje cigla, pijeska i betona majstoru (uz stalno pitanje „kome što treba“) te trenutna raspoloživost svima ostalima
- radna okolina: gradilište (uređenje dvorišta) oko jedne kapelice u Vukomeričkim Goricama
- potrebne kvalifikacije: priučeni majstor (ne nužno ni KV ni VKV), (ne)završena osnovna škola, ili inženjer elektrotehnike (ali samo smjer energetika)
Eto tako, zanimljivo je to. Za tih 180kn dnevno čovjek svašta radi. Recimo, ode u 6 ujutro od doma, vrati se u 6 navečer (jer je gradilište daleko). Za to vrijeme prenese 3 palete cigle s jednog mjesta na drugo (iako zna da će bar pola od tih sutra vraćati nazad). Isto tako i s pjeskom, na jedno mjesto natrpa koliko treba, a onda ga vraća odatle jer ima viška.
Ponavljam, zanimljivo je to.
Jedini je bed što malo bole leđa i ruke (križa pogotovo), što dobiješ žuljeve, što se usmrdiš ko stoka itd. Ali, čuješ i veliko bogatstvo viceva, psovki, uvreda i glupih fora, a i pive se puno popije, tako da na kraju to iskustvo zaista nešto vrijedi.
Naravno, jedina prava utjeha i jedina stvar koja te sprječava da padneš u depresiju je spoznaja da to nećeš raditi cijeli život. Ili se bar nadaš....
sljedeći put o međuljudskim odnosima in the baushtela kingdom
Post je objavljen 30.09.2005. u 19:06 sati.