Sinoć sam pošao spat dosta kasno, razočaran blijedom igrom mog dragog kluba Liverpoola protiv "novovjekog nogometnog giganta" Chelsea. Kad bolje promislim, još smo dobro prošli, onaj Abramovič otvara takujin svakih pet minuta, i ovo je uspijeh. Tko je gledao početak sinočnje tekme svjedočio je jednom fascinantnom trenutku: 50.000 navijača Redsa u glas je otpjevalo službenu himnu Liverpoola "You never walk alone" (inače hit Gerry & Pacemakersa iz 50-ih), tako sam se naježio...
"Walk on, walk on,
With hope in your heart,
and you never walk alone..."
Jutros sam se jedva ustao, spasio me drugi alarm, malo je falilo da ne zakasnim na bus.
Ostalo mi je još dva dana na ovom radnom mjestu, jedva čekam da to odradim, da se mogu posvetit stvarima do kojih mi je stvarno stalo. Mogu reći da je ovo bilo veliko iskustvo, puno sam toga naučio...a nešto i zaradio, hehehe...konačno će i ustajanje u 5.45 prestat...thank you God... :)
Inače, jutros mi se baš ništa ne da...trebao bih još radit nekakva istraživanja, al to mi zvuči prilično dosadno, pa baš i ne trčim.
To vam je tako, kad dođete do kraja roka honorarnog posla, sad bi vam sve posle htjeli dati, a kad sam tek stigao bilo je:"Ajme, što će ovaj tu, jel on šta zna, ko zna koju školu ima?"
Mogao sam prosjediti ovih 50 dana, ne radit ništa i skupit lovušu... ipak nisam...htio sam, kao u svim poslovima koje sam radio, ostaviti dobar dojam, dojam poštenog, marljivog radnika(uf, kako to socijalistički zvuči, trebao sam reći trudbenika), koji preuzeti posao obavlja do kraja, zaradi svaku kunu...to što su mi ponudili da s njima surađujem i u listopadu dovoljno govori o ostvarenom...žao mi je jedino što ću najvjerojatnije trebat odustat od tog posla, jer mi počinju predavanja u ponedjeljak, a ima i puno prakse na faksu, pa neću imat slobodnog vremena (ljudi su mi ponudili čak ako bih radio vikendima, sve bi bilo pošteno plaćeno, al kad ću se onda odmorit)...ne želim bit gramziv, pa zasrat faks radi toga...
Kao prvi susjed prestižnog hotela Hilton Imperial imam priliku dosta toga "glamuroznog" vidjeti...navečer, dok šetam kučka znam proć ispred glavnog ulaza...e ljudi, da vi vidite koji su to lovaši...kakvi auti se voze...Mečke i Bemvejci su za njihova auta Spačeki...da o oblačenju i ne pričam, trebao bi mi cijeli jedan post za tu temu...
Sinoć sam malo surfao po netu, tražio neke glazbene raritete iz 80-ih, i naletio na web-stranicu jedne londonske radio-postaje koja pušta isključivo glazbu iz tog desetljeća...jao, koji je to gušt bio...kad sam se uključio taman je bila pjesma od Dexy's Midnight Runnersa "Come on Eileen", pa onda "True" od Spandau Ballet itd. da ne nabrajam i ne zamaram...uglavnom, fenomenalno...
Uvijek mi je bilo krivo što nemam satelitsku ili kabelsku da mogu gledat VH1, bude super spotova iz 80-ih...
Možda i to jednog dana...
Al zato večeras u "Pola" DJ Zombie pušta "Hrvatski zvuk osamdesetih", a sutra u U.M.O.Bolnici opet DJ Vego i "Back To 80's"!!!
Jao, ko preživi, pričat će unucima... :)))
Post je objavljen 29.09.2005. u 08:35 sati.