nedjelja 21:30.
sjedio sam zavaljen u separeu Birca. glave naslonjene na njene grudi, slušao kako kuca život i bolio me kurac za sve. puštao sam mašti da me, kao malo dijete, vodi za ruku po nekim nepoznatim svjetovima. u žamoru gomile "izgubljenih duša" učinilo mi se da iz susjednog separea čujem poznate glasove. nevoljko sam digao glavu s izvora života (znatiželja je bila jača) i virnuo preko ruba. veselo je društvanjce upravo je prepričavalo maloprijašnji događaj. kao, vračaju se s Jebodroma (skriveno mjesto na kraju Grada) i u prolazu spaze Bucin auto. zurio je rabečenih očiju nekamo u zvjezde, dok mu je ženska glava u krilu bila "prištekana na kisik".
- muška svinja, kad to sutra ispričam na poslu! ciknuo je piskavi ženski glasić.
jebote, to je Zblajhana, radna kolegica Bucine žene. sutra će ga, garant, cinkati ženi, ima da leti perije ko na slavonskom čijelu.
Buco je bio moj prijatelj odmalena. Susjedi preko ceste, isto godište, isti razredi i škole, isto društvo i tulumi… a onda je ugledao rasnu plavušu s modrim očima (geni babe Švabice), zaljubio se na prvi mig i rekao DA u veličanstvenom ambijentu katedrale. zbog švabske krvi, plave kose i prodornog glasa njegovu smo ženu nazvali Helga (po onoj iz serije Alo – Alo). i sada se, zbog nasušne potrebe da zaviri pod tuđu suknju, našao u neobranom grožđu.
ne znam što sam razmišljao, i da li sam uopće razmišljao, kada sam uzeo mobitel, izašao van i natipkao Bucin broj. zvoni. javi se kretenčino jebežljiva! ovaj ti poziv možda spašava budućih pedesetak godina blagostanja i sreće. javio se, zadihano i ljutito. ispričah što sam upravo čuo.
- jebote! oblači se što čekaš! idemo! urlao je ševac Buco s nekog Jebodroma na kraju Grada.
- najebo sam, buraz, što sad?
prvo što mi je palo na pamet bila je jedna priča koju sam davno negdje čuo ili pročitao.
- ovako, stari, vrati se kući, pokupi Helgu i s njom na Jebodrom, kao zajebava te društvo da nisi «krstio» novi auto pa će se stalno kvariti, a i davno se niste u prirodi, pa, kao nešto, evocirate uspomene na mlađahne dane. možda nije čula za štos. a sutra, tko može dokazati da si tamo bio dvaput. Zblajhana te vidjela sa ženom i to je to.
nedjelja je pakovala svoje kofere i odlazila u povjest. vozio sam se kući pustom cestom prema Selu. kroz odškrinuti prozor vjetar je zviždukao neku kurvinsku pjesmu. Buco je javio "bio i odradio". e, jebise, budalo, zbog tebe sam lopovu držao ljestve. i koga sam ja to "spašavao" od koga. imam li pravo "glumiti" svemogućeg i određivati nećiju sudbinu. ipak, Buco je više od prijatelja i nisam ga mogao ostaviti na cjedilu. možda sam od dva zla izabrao ono manje, a možda...
kaže li se greška ili griješka?
Post je objavljen 28.09.2005. u 08:07 sati.