Magla...sada se manje vidi no obično... Svijet je poluskriven. Magla donosi duhove u ovaj grad, na njegove ulice , u krošnje stabala... I kod Tebe na balkonu na rubu suženog horizonta su duhovi, na rubu, polja, šume, ili onkraj pločnika. Osjetiš li njihov vlažni dah na licu?
Njihov zrnasti izdisaj na paučini stvara kapljice...umota se u tkaninu...uvojke kose učini mokrima, obrve...trepavice..
Magla nas krije od nas samih i jedne od drugih...i pritišće svijet nekom sporom silinom...
Nedovršenom promenadom kroz centar ljudi prolaze omotani vlagom i brzo koračaju ne bi li što prije ušli u svoje stanove...kao da bježe!?
Mi ne bježimo...slušamo što duhovi šapuću...osjećamo kako se polako kreću kroz maglu i ljepe se za stakla prozora, kaplju s listova...rose travke i suhi čičak...
Trenutak je za usporavanje došao...za lagani hod...
Magla jutra mliječnima čini...zatvara pogled, izolira nas u našim prostorima, zaustavlja sunce, zasivljuje dan... I tako će to sada često biti...
Magla će nas pokušati od Svijeta skriti, učiniti tajanstvenim naše puteve i šetnje...
Divno je kada možeš otići gdje želiš, neviđen, neuprljan znatiželjnim pogledima, vlažnih rubova rukava...i kapljica na obrazima...magla je to skupljena u trag...nisu to suze!
Post je objavljen 26.09.2005. u 12:02 sati.