Obećala sam jučer kratak osvrt na opijanje Islanđana.
(BTW, na fotki je neka Reykjavik 101 fasada koju mi je sinoć poslao David).
Daklem, Islanđani spadaju u grupu sjevernjačkih, tj. nordijskih alkoholičara (Skandinavija + otoci; Faroe i Island).
Kada je opijanje posrijedi, u mnogočemu su slični i svojoj također sjevernjačkoj, no mrvu južnijoj braći; Škotima, Ircima, Englezima i valjda Velšanima. No, kako su brojčano zanemarivi, o njihovom ćete alkoholiziranom divljanju čuti relativno rijetko, što recimo, nije slučaj s Englezima čije "momačke večeri" iz tjedna u tjedan rasturaju Prag, ili pak s opjevanim Ircima koji su od svog endemskog alkoholizma iskovali još jedan u nizu romantičnih mitova (ajmo sad, Cranberries "Dreams" u backgroundu!)!
Ipak, oni upućeni potvrdit će vam da Nordijci također loču kao zvjerad, a posebno oni koji se podrazumijevaju pod "normalan svijet", tj. radni ljudi koji od ponedjeljka do petka hrmbače 170.000 radnih sati pa se u petak i subotu odluče malo "opustiti".
Petak na subotu + subota na nedjelju, te dvije noći, bez obzira na doba godine i meteorološke prilike, u Reykjaviku znači jedan masovan, kolektivan, divlji, bučan, lud, razuzdan, apsolutno urnebesan tulum!
Mi smo stanovali u samom centru, a to je značilo pjevanje pod prozorima do zore; dranje, halabučenje, svađanje, kakanje i pišanje, seksanje, jebanje majke Haldoru, "Valgeirdur, kurvooooo", i tako dalje, i tome slično, i to negdje do pet ujutro kada se i oni najokorjeliji konačno sruše u neku izbu ili ih pokupi policija na otriježnjivanje, jerbo bi se na cesti smrznuli.
Da se razumijemo, tu nema razlike između starog i mladog, muškarca i žene; u subotu uvečer pijani su i galebovi koji ne prestaju nadlijetati naše tavanče, a kamoli otočani!
Alkohol je među Nordijcima izvor meni neobjašnjive fascinacije - nešto vezano uz luteranstvo, bogćegaznati - utjelovljenje grijeha, sam Lucifer u butelji! Pogledajte stvarno prekrasan danski film "Babetina gozba" za ilustraciju.
Kod Sjevernjaka grijeh i vražje iskušenje dolaze kroz zadovoljstvo želuca i nepca (klopa, piće), a kod Južnjaka frka je u genitalijama i seksu.
Razlika se najbolje uočava na bazenima gdje se Nordijci šetkaju ko od majke rođeni i boli ih kua ako im se zagledate u onu stvar, a Južnjaci se pak zamataju u ručnike, navlače zastore na tuš kabinu, i čuvaju pogled na spolovilo ko Svetoga Grala.
Na sjeveru kada teenagerka ostane trudna, to nikoga ne skandalizira, a u Grčkoj je valjda bacaju u more s kamenom oko vrata.
Sjevernjaci se jebavaju uzduž i poprijeko i to im je OK - Sjećate li se onog Monty Pythonovog skeča kada britanski par posjećuje švedski par pa ih Švedi dočekaju goli na sofi, a Englezi ne znaju kud će sa sobom? Tako nekako.
S druge strane, dok mali Talijan dobije čašu crnjaka uz ručak već kad mu je šest godina, mali Islanđanin čeka da se oženi i nakoti troje djece prije no što mu se omogući takva razuzdanost! Glasaju s 18, piju s 21.
Daklem, back to alkohol!
Taj nacionalni predmet žudnje je naravski žestoko oporezovan i svaki alkoholizirani vikend-provod ćete osjetiti na džepu kao da ste u najmanju ruku proveli tjedan dana kurvajući se u Opatiji. Tu još nisam došla do zadovoljavajućeg zaključka - što je uzrok, a što posljedica? Je l' loču zato što ne smiju/ne mogu, ili se dušebrižnici trude da loču što manje upravo zato što nemaju mjere???
I zato su Islanđani najluđi i najveseliji kad otputuju u inozemstvo!
E, majko mila, to je iskustvo za doživit' i preživit'!!!
Čim se avion odlijepi od piste i lampice se ugase, što će reći pojasevi su off, krene dernek! Alkohol je visoko gore daleko jeftiniji nego doma na zemlji - već nakon pola sata, avionom bratski kruži flaša partizanka, najčešće viski ili tako neka žestica. Iz nje pije i znan i neznan, i supruga i majka, i potpuni stranac u sjedalu do tebe! Ori se pjesma i grleni smijeh!
Pričala mi poznanica da je na direktnom letu Reykjavik-San Francisco već nad Grenlandom u zrakoplovu ponestalo gina. Kada su konačno sletili u SF, na onim pokretnim trakama gdje se čeka prtljaga, zanosno je ležala i vrtila se u krug usnula gospođa u kasnim 50-tima, recimo moja ili tvoja majka.
A kad je neki državni ured organizirao ženski izlet/shopping do Hallifaxa, luđakinje su fizički napale kanadskog carinika koji ih je, gle bezobraznika, onako pijane pitao za dokumente! Jedna od tipkačica je poput Modesty Blaise preskočila šalter i nesretnika iščuškala, a kada se ovaj pobunio, pridružilo joj se njeno pernato sestrinstvo pa je frajer fakat dobio po ćunjki. Ondak su ih sve zatvorili, a na koncu (bez shoppinga) ukrcali natrag na avion i poćerali doma.
Ipak, najdraža mi je priča o kojoj je prije par godina pisao Morgunbladiđ - o dva bračna para, ljudi srednjih godina, kasne 50-te. Zubar i gospođa i uvaženi odvjetnik i gospođa. Krenuli oni na odmor na Floridu, idu igrati golf. U Icelandairovom avionu krenula veselica, a negdje nasred Atlantika, jedna od gospođa u ludom kikotu, ustane sa svog sjedala, stane u onaj prolaz, zadigne suknju i ni pet-ni šest, fino se popiša uz urnebesno odobravanje muža i prijatelja!
Uglavnom, Icelandair ih je iskrcao u New Yorku i izdao doživotnu zabranu letenja njihovom kompanijom, no ekipa se nije dala smesti, već je odmah uzbunila islandske novinare, da kakav je to način, da oni su se samo malo proveselili, zar se radni čovjek na odmoru ne može ni malo opustiti???
Bilo je toga još. Javim detalje kada sljedeći put zajašem oblake u islandskom društvu.
Post je objavljen 23.09.2005. u 16:51 sati.