NAPOMENA:[/B] Faksimil dopisa predstavlja samo dio dopisa dostavljenog Državnom odvjetništvu, bez diskrecijskih imena i dokumentacije.
Ukupna šteta (obična šteta u trenutku nastajanja, dokazive izmakle koristi i nematerijalne štete) nastala lošim radom sudova, onemogućavanja povrata ukradenog meni kao fizičkoj osobi i nepoštivanju razumnih rokova sudova u funkciji postizanja pravičnog rješenja iznosi po najminimalnijem pragu izračuna iznosi do HRK 150.000.000,00 (stopedesetmilijuna kuna) do 1.000.000.000,00 (milijardu), prema izračunu mogućih otkupljivača potraživanja u kasnijoj dobi gotovosti pred Ustavnim sudom RH i srodnim medjunarodnim pravosudnim i arbitražnim institucijama.
S navedenim u svezi u potraživanju putem niske financijskih instrumenata Nagodba se može postići do HRK 60.000.000,00 (šezdesetmilijuna kuna), odnosno HRK 40.000.000,00 (četrdesetmilijuna kuna) u slučaju da dio nagodbe dodje bez angažmana trećih osoba (opcionalnog otkupitelja duga, pravnih službi, sudskih troškova za tužbu Sudu za ljudska prava u Strasbourgu i dr.).
[B]Faksimil (djelomični):
ZAHTJEV ZA NAGODBU RADI ŠTETE NASTALE SPORIM RADOM SUDOVA I NEPOŠTIVANJEM RAZUMNIH ROKOVA ZA PRAVIČNO RJEŠENJE
FAKSIMIL DOPISA S UVODOM:
Izvatci:
"Na odredjeni način bio sam (opet) pionir u promicanju novih, odgovornijih i pravičnijih odnos a državnih službi (Republike Hrvatske, sudova u RH i sl.) prema ročištima, rokovima, kvaliteti rada sudova, odgovornosti prema nastaloj šteti itd.
Za obrazac, osobno kao oštećeni (i to jedan od najoštećenijih u posljednjih 13 godina u RH) donosim izvatke iz Zahtjeva za Nagodnu.... koji je predat Državnom odvjetništvu.
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 177/03, člankom 186a, propisan je obvezan postupak za mirno rješenje spora koje su dužne pokrenuti sve osobe koje namjeravaju podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske; donosim primjer moga Zahtjeva obzirom da sam osobno jedna od najvećih ukupnih materijalnih žrtvi rada hrvatskog pravosudja u posljednjih trinaest godina..."
DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO RH
Ljudevita Gaja 30a
Zagreb
ZAHTJEV ZA MIRNO RJEŠENJE SPORA
Zahtjev za Nagodbom prije Ustavne tužbe za naknadu štete Ustavnom sudu Republike Hrvatske
Spor: IVAN OSTOJA PROTIV MARINKA BOŽIĆA I ST KOMUNIKACIJE d.o.o.. ZBOG KAZNENIH DJELA PRJEVARE I PLJAČKE (spor je s promjenama statusa tuženika trajao od ožujka 1992. do 1999. godine, a posljedice su trajne zbog ponižavajućeg tretmana mene od strane državnih institucija, banaka i sl.)
PODNOSITELJ ZAHTJEVA: Ivan Ostoja
U Zagrebu, ... 2005.
Preambula:
RAZLOZI ZAHTJEVA ZA MIRENJE I NAGODBOM S REPUBLIKOM HRVATSKOM ZBOG DUGOTRAJNOSTI POSTUPKA, LOŠEG RADA SUDA, TE NEPOŠTIVANJU SVIH RAZUMNIH ROKOVA KAKO BI SE POSTIGLO PRAVIČNO RJEŠENJE
Časnom Odvjetništvu,
do ovog Zahtjeva koji je činjenično ne samo opravdan nego civilizacijski obvezan, došlo je zbog komercijalno uspjeha dnevne novine 24sata, napravljene po mojim principima, grafici i dr. koje sasm u hrvatske medije uveo s tjednikom ST, čime se još jednom utvrdila moja pretpljena obična šteta i izmakla korist;
Potom, način na koji su me odbacili čak i ti novi balavci koji rade tabolidnoj novini 24sata, kao i rukovodstvo Styria AG, vlasnik 24sata i Večernjeg lista (potonje su postali pod krajnje sumnjivim okolnostima), još jednom mi je ukazao na svu nematerijalnu štetu, stanje gubitka ugleda i dostojanstva do čega je došlo, osim kaznenog djela pljačke i prjevare mog tadašnjeg poslovnog i medijskog partnera MARINKA BOŽIĆA nadamnom, isključivo radi (ne)rada sudova u Splitu i Zagrebu;
/PROČITATI PRILOG 1, PRILOG 1a;PRILOG 1b/
Osobno sam,poput Hrvata koji su obezvrijedjeni, apatični i politički redikulizirani (pa stoga nisu izašli na nedavne lokalne izbore - oko 60 posto), gotovo htio odustati od svih Ustavnih tužbi i tome sličnih radnji i instrumenata, usprkos gotovo deset godina nezaposlenosti (koje još uvijek traje);
- no, zbog posljednjih izvješća o profitabilnosti i utjecaju medija na život Hrvatske - pr. tabloida 24 sata (u tome je ST bio medijski pionir i prekretnica (milestone) u Republici Hrvatskoj) i banaka (kojima sam osobno prethodio u elaboratima i projektima ST Komunikacija s.p.o.), te nemogućnost realizacije ijednog projekta radi nedostupnosti meritornih ministarstava, banaka itd.;
odlučio sam da je krajnje vrijeme za postizanje Nagodbe s Republikom Hrvatskom o naknadi štete ili barem dijela ukupne štete načinima koje dogovorimo kako bih mogao konkretizirati započete projekte.
Ovaj Zahtjev Vam šaljem prije Ustavne tužbe koju sam osobno napisao prema obrascima s Ustavnog suda RH, jer kao nezaposlen i siromašan gradjanin nemam novaca za angažiranje odvjetnika.
Do formalnog kašnjenja izmedju zadnje presude Trgovačkog suda u Zagrebu i ovog Zahtjeva došlo je što odvjetnici kojima sam prišao nakon iznenadne smrti mog dugogodišnjeg odvjetnika DRAGE JELIČIĆA (1999.) nisu pokazivali znanje i sposobnost podizanja takve tužbe. Štoviše, njihova je cijena bila previsoka za mene (pr. odvjetnik HORVAT s uredom u Zagrebu, Draškovićeva ulica, samo je za pregled dokumentacije na Trgovačkom sudu u Zagrebu i svoj stručni zaključak kako se tu ništa ne može napraviti tražio više od, po mom sjećanju, 1.500,00 kuna);
Ovako dugu stanku uzrokovala je smrt moga odvjetnika-rodjaka koji je radio probono, odnosno prema učinku koji ostvari, a i ukupno politizirano stanje u Hrvatskoj, onemogućilo me je da smjesta pokreenem Ustavnu tužbu za naknadu štete,jer je to tada još možda bilo presedan. Obzirom da sam uglavnom bio nezaposlen i ponižen, nisam imao sredstava za tako nešto, jedino sam se obratio Upravnom sudu koji se oglasio nemjerodavnim;
Zahtjev se temelji na stvarnom pravu, istini i činjenicama, jer bilo bi tragično,neljudski i neustavno da se pravo temelji isključivo na neaplikativnim zakonima, neučinkovitom i nepravično lošem radu suda koji postaje modus vivendi, iskorištavanjem istog u političke svrhe radi nepostojanja trodiobe vlasti (tomu i 'zastare predmeta' i praktične legalizacije privatizacijskog i inog javnog kriminala u zemlji).
Nap1: Samo jedan primjer šteta koje snosim. Obzirom da sam u medijskim projektima od 1996. godine opet bio vizionar glede distribucije i naplate pjesama putem interneta, kao i da sam, u suglasju s mojim slabim ili nikakvim financijskim mogućnostima, s grupom prijatelja u Zagrebu radio na izvoznim glazbenim i medijskim (film,novine,knjige) proizvodima, ta me šteta zaista svakodnevno drži u stresu i očaju nemogućnosti konkretizacije objektivno superkomercijalnih proizvoda.
Naime, radi činjenice da sam zbog sudova kliznuo na dno, u kanalizaciju' postojanja, da se nisam dokazao valjda s nekim kriminalnim djelom povrata svojih dugovanja, ne mogu pristupiti nijednom mogućem strateškom partneru poput, primjerice, Europapress Holding, Telekom itd., a o komercijalnim bankama ne treba ni govoriti - bez kolaterala nema ništa, a pravo potraživanje štete za njih nije kolateral.
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 177/03, člankom 186a, propisan je obvezan postupak za mirno rješenje spora koje su dužne pokrenuti sve osobe koje namjeravaju podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske;
Republika Hrvatska, putem svojih sudova u Splitu Trgovački sud u Splitu, Općinski sud u Splitu) i Zagrebu (Trgovački sud u Zagrebu) od veljače 1992. do ljeta 1999. sporošću rada, neučinkovitim radom i nepoštivanju objektivnih razumnih rokova za rješavanje ročišta povodom moje tužbe za kaznena djela prjevare i pljačke izvršenih nadamnom, a koja su dijelom bila izložena javnosti u Večernjem listu u ljeto 1992. godine, dovela me je u situaciju nemogućnosti naplate nastale štete uzrokovane kaznenim djelima mog partnera Marina Božića, solidarnog suvlasnika poduzeća 'ST Komunikacije s p.o.o.', izdavača tiskovine 'Slobodnik tjednika-ST'.
ŠTETE:
Štete mastale sporim i lošim radom sud(ov)a su neutvrdive, ali iste su ogromne i dokazive obzirom da se primjerice Europaspress Holding širi po principima iznesenim u ST Komunikacijama:
ST bio jedan od prekretnica u medijskoj i recentnoj povijesti Hrvatske, te se objektivne štete dijele na utvrdive obične štete (stvarna vrijednost St Komunikacija, projekata - pr. dnevni list Hrvatska Express! i komercijalno investicijska banka 'InveST plus Banka', i dr.),
Izmakle koristi su dokazive (pr. Jutarnji list i najnoviji 24 sata su dnevni listovi nastali na premisama koje je uveo ST i makete dnevnog lista- Europa Express! i Hrvatska Express! - koje sam osobno napravio i ustupio na procjenu jednom od pokretača Jutarnjeg lista - g. Joži Mušnjaku).
Naklade i utjecaj u političkom i gospodarskom životu navedenih novina najbolje iskazuju štete koje sam pretrpio.
Potom, glazbeni projekti za svjetsko tržište (što se odnosi na projekte o Križarima Templarima i činjenicu da su bili gotovo točno u trenutku napada na SAD 11.09.2001, te je taj album trebao biti svjetski hit-- pjesma 'Brothers in Blood' je primjerice stavljena je na mojoj,trenutačno nepostojećoj (radi nemogućnosti plaćanja webmasteru, nap.a.), web stranici www.virgin-euro.com, uz druge projekte koji i danas profitabilni i deficitrani u Republici Hrvatskoj poput komercijalno-investicijske banke i dr.,
Nematerijalne štete su jednako izražene, kako sam zbog posljedica teške automobilske nesreće u Hamburgu (1980.) u posljednjih trinaest godina prolazio kroz teške stresove (pijem lijekove protiv epi napada kao jedne od posljedica nesreće) ;
Narušilo mi se svako dostojanstvo i kredibilitet čak i kod vizionarskih projekata ;
Zbog neimaštine novca, stalnog iščekivanja da sudovi konačno donesu odluku koja bi povratila moju imovinu, izgubio sam dugogodišnju djevojku (1992-1998) s kojom sam mislio zasnovati brak ili sličnu dužu vezu zbog svoje kronične neimaštine novca ;
Ignoriran sam od izdavača ( Europapress Holdinga i novog izdavača dnevnog lista 24sata) kad sam pokušao doći do posla, te nisam mogao i ne mogu pomoći mojim bolesnim starijim roditeljima za dostojanstveniji život jer oboje žive u Splitu od mirovine mog oca koji je jedan od najvećih živućih hrvatskih skulptora. Mirovina iznosi nešto više od 2.000 kuna.
Važno je naglasiti da se zbog nastajanja okolnosti do kojih je došlo radi lošeg rada sudova u Splitu i Zagrebu tijekom 1992. i 1993., čak i kod stečaja ST Komunikacija d.o.o., ne bih mogao naplatiti iz stečajne imovine ST Komunikacija d.o.o. radi broja vjerovnika, a od imovine ST Komunikacija ostala su tri stana i kuća u Zagrebu, Splitu i Braču koje je Marinko Božić bio kupio sredstvima ST Komunikacija s.p.o., a koji nisu ušli u stečajnu imovinu.
U trenutku započinjanja sudskog postupka 1992.godine, naglašavao sam sucima, predsjednicima sudova (Ante Šarić, Ante Gverić i dr.) kako trebaju požuriti s postupkom, jer će Marinko Božić uništiti svu imovinu poduzeća,prebaciti na svoje ime postojeću imovinu ili istu prebaciti na neko novo poduzeće, štgo se je i dogodilo. A slučaj je de facto bio javan, jer je u ljeto 1992. godine slučaj naširoko iznijeo u Večernjem listu novinar Robert Pauletić (takodjer bivši novinar i urednik ST-a), kao i ja osobno u Nacionalu 1996. Rezultat objave teksta Pauletića je bio bizaran: Marinko Božić je tužio Večernji list zbog povrjede časti, sudac Milan Anić donio prvu (po mojim informacijama, nepravmoćnu) presudu o šteti koju Večernji list treba platiti Božiću radi narušavanja njegove časti, poštenja, ugleda itd. pa mi poslije toga nijedan medij nije želio objavljivati tekstove o radu suda koji je tako legalizirao stvarni kriminal i stvorio opasan obrazac pljačke.
ST je propao od trenutka kad sam se morao povući jer je moja majka, dok sam bio u Splitu, otkrila pljačku mog stana, odnosno stana namijenjenog meni u Zagrebu, u Koranskoj /za koji sam osobno organizirao kredit/ i tek su potom moja majka i moj rodjak odvjetnik Drago Jeličić otkrili lažni ugovor, prebacivanje poduzeća u Zagreb bez mog potpisa itd. Dakle, to je bio common sense slučaj za sud,po temeljnoj prosudbi zdravog razuma.
Je li normalna, kod takog jasnog predmeta 'prodaje' nečeg što vrijedi neutvrdivo mnogo ( a najmanje 3.000.000,00 DEM, jer je tolika bila službena ponuda i to meni osobno, ne računajući komercijalni učinak tjednika, nap.a.) za '2.500 jugoslavenski dinara'. Zapravo, to je bilo suludo i suci koji su završili logiku u nižim razredima srednje škole trebali su odmah intervenirati nakon m oje tužbe.
ST, kao i povezani projekti,mogli su se revitalizirati pravovremenom presudom i vraćanjem mog dijela vlasnosti. Ali možda je sud i želio uništiti ST, što uvećava odgovornost (subjektivnu) Republike Hrvatske.
Važno je naglasiti da se zbog nastajanja okolnosti do kojih je došlo radi lošeg rada sudova u Splitu i Zagrebu tijekom 1992. i 1993., čak i kod stečaja ST Komunikacija d.o.o., ne bih mogao naplatiti iz stečajne imovine ST Komunikacija d.o.o. radi broja vjerovnika, a od imovine ST Komunikacija ostala su tri stana i kuća u Zagrebu, Splitu i Braču koje je Marinko Božić bio kupio sredstvima ST Komunikacija s.p.o., a koji nisu ušli u stečajnu imovinu.
ST je propao od trenutka kad sam se morao povući jer je moja majka, dok sam bio u Splitu, otkrila pljačku mog stana, odnosno stana namijenjenog meni u Zagrebu, u Koranska /za koji sam osobno organizirao kredit/ i tek su potom moja majka i moj rodjak odvjetnik Drago Jeličić otkrili lažni ugovor, prebacivanje poduzeća u Zagreb bez mog potpisa itd. .
Nakon smrti Marinka Božića koja je bila očekivana za one koji su znali da uzima opijate itd., sudu je trebalo više od godinu i pol da ustanovi tko su nasljednici Marinka Božića makar su to po automatizmu bili njegova majka i sestra.
SAŽETAK:
Zadnja presuda Trgovačkog suda u Zagrebu dogodila se 1998. godine kada je Sud donio presudu u većinom u moju korist, ali i nemogućnosti vraćanja štete. Tom sam odlukom dobio od Republike Hrvatske - 0/nula/ KUNA!!!!!.
Na žalbu tuženika (nasljednici Marinka Božića) Visoki trgovački sud je potvrdio odluku Trgovačkog suda u Zagrebu.
Na žalost, moj odvjetnik Drago Jeličić koji me je zastupao nenadano je umro u kafiću kod svoje kancelarije- bio je susjed Ivici Račanu u Badelićevoj ulici) i to,groteskno,u društvu odvjetnika Marinka Božića, ST Komunikacija d.o.o. i nasljednika Marinka Božića.Taj put su se,medjutim, sastali u svezi s nekim drugim slučajem.
OKOLNOSTI:
Ponavljam da od donošenja za mene pozitivne, ali nezadovoljavajuće i nepravedne presude (zbog nemogućnosti povrtata štete) nisam imao novca za nove odvjetnike.
Bio sam kod odvjetnika ....u Draškovićevoj, želio mi je naplatiti veliki račun što je išao u Trgovački sud i ustanovio da ne bih trebao ništa poduzimati (??). Posjetio sam da još druga dva odvjetnika koji nisu imali vremena, nedovoljne materijalne i kadrovske mogućnosti, a nisu ništa ni znali o Odštetnom pravu, Ustavnim tužbama radi naknade štete i Nagodbi i mirenju s Državnim odvjetništvom.
U posljednjih dvanest godina zaposlen sam samo tri godine. Vjerovao sam kao čovjek koji je pokrenuo Hrvatsku i hrvatske medije da je rješenje napomolu, imao sam obećanja od predsjednika Općinskog suda Ante Šarića kako će slučaj brzo i prvaino riješiti (da bi se Sud nakon godinu dana proglasio oblasno nenadležnim, što je sramota nad sramotama).
Direktna obična šteta u tom trenutku iznosila je , jer mi je direktna neto šteta iznosila tadašnjih najmanje 1.200.000,00 (milijundvijestotinettisuća) DEM uz stan od 60 m2 u Zagrebu, Koranska 1b.
TEMELJNA PREMISA MOG ZAHTJEVA JE DA PRAVO MORA SLUŽITI I DA SE PRAVO MORA TEMELJITI NA ČINJENICAMA I ISTINI, U SVRHU POSTIZANJA PRAVIČNOG UREDJENJA LJUDSKIH ODNOSA I UKUPNE PRAVIČNOSTI ( jer čemu onda prava regulativa).
To je jedini orijentir prava, sudjenja, sudaca, porota i odluka - činjenice i dokazi.
Još jednom, Nagodbu s Državnim odvjetništvom, a prije mogućeg podizanja Ustavne tužbe za naknadu štete protiv Republike Hrvatske tražim povodom doljenavedenih razloga.
UKUPNI SAŽETAK:
1.1. Spor i neučinkovit rad suda i nepoštivanje razumnih pravičnih rokova običan su postupak uzrokovan kaznenim djelima prjevare o i pljačke mog partnera nadamnom toliko bezrazložno prolongirali, usprkos činjenici da sam opominjao sudove da što brže reagiraju jer će nastati stanje nemogućnosti naplate štete za mene kao tužitelja.
Još je poraznije da je moj tadašnji partner koji me je opljačkao i prevario imao dossier krivotvorenja dokumanata, prjevare i pljačke, a o čemu nisam ništa bio znao.
1.2. Važno je naglasiti da je posljedice štete aktualne, kao i cijeli postupak, jer je riječ o povijesnom trenutku u nastajanju suvremenih medija i financijske industrije. Naime, ST je izmedju inog uveo djelo javne odgovornosti, istraživačkog novinarstva nad političarima i tzv. bogatašima, a sve je to vidljivo od 1996. do danas kada mediji zapravo utječu na ishode izbora. Na žalost, ne i na rad sudova koji su legalizirali kriminale u privatizaciji i pretvorbi, sanacije banaka itd. uslijed nepostojanja trodiobe vlasti, a jamčim da svega toga ne bi bilo da je ST kako je originalno bio zamišljen od moje strane kao korektiv loših i nemoralnih radnji javnih osoba - nastavio izlaziti.
1.2.1. Stoga sam sporim i lošim radom suda, s objektivnom ili bez odgovornosti istog, pretrpio neutvrdivu štetu- dokazivu običnu štetu, dokazive izmaklu korist i dokazivu nematerijalnu štetu, obzirom da navedene štete traju od 1992. godine do danas.
1.3. Tužbu zbog krivotvorenog ugovora kojim se ja kao solidarni, 50-postotni suvlasnik poduzeća ST Komunikacije s.p.o. odričem svoga dijela u korist MARINKA BOŽIĆA, solidarnog suvlasnika, '2.500 jugoslavenskih dinara', i to u trenutku kada je imovina ST i povezanih projekata po kriterijima stvarnih postojećih i budućih planiranih vrijednosti (Glazbena izdanja; Dnevna novina HRVATSKA EXPRESS!; Komercijalno-investicijska banka InveST plusBanka i dr.) vrijedila najmanje 3.000.000,00DEM , podigao sam u ožujku 1992. u Splitu preko odvjetnika Borisa Anića čim sam saznao za prjevaru i pljačku i to putem moje majke Vere i odvjetnika u Zagrebu Drage Jeličića.
1.4. Kako je bila riječ o nesavjesnom radu primjerice Okružnog privrednog suda u Splitu koji je prebacio sjedište poduzeća ST Komunikacije s.p.o. iz Splita u Zagreb bez mog znanja i potpisa (Marinko Božić mi je kasnije rekao da je 'to sve sredjeno', da ne 'treba nikakav potpis, da 'nam je bolje da tajništvo bude u Zagrebu kao redakcija - dotad je tajništvo i sjedište ST Komunikacija s.p.o. bilo u Spliti,nap.a. - te da je 'd.o.o.' sigurnija varijanta i za mene i tebe'. Obzirom da su te postavke bile logične,a o potrebi potpisa nisam bio informiran, te da smo u tim ratnim danima zapravo živjeli 24 sata 'u trci', nisam dvojio oko časnosti namjere mog partnera koji mi je trebao biti zahvalan za mnogo životno važnih stvari, a jednom kod problema koje je imao s krvarenjem jetre, i za svoj život. Stoga moja mal neopreznost, jer nisam mogao vjerovati da me netko tko mi duguje život i uspjeh (s ST-om) može tako krvoločno prevariti i baciti na 'ulicu'.
1.4.1. Općinski sud u Splitu morao je prihvatiti predmet i donijeti pravomoćnu presudu, jer sam bio prijavljen u Splitu s adresom stanovanja, kaznena djela su se dogodila u Splitu, a tuženik je nakon tužbe prebacio boravak Zagreb i to,mislim, na adresu hotela Palace.
1.4.2. No, Općinski sud u Splitu nije želio više voditi ročište radi 'mjesne nenadležnosti', radi nedolaska tuženika izdao je nepravomoću presudu što je u takvim uvjetima bilo smiješno, nakon izgubljenih dragocjenih godinu dana.
1.5. Marinko Božić se NIJEDNOM nije pojavio na sudu, a kad je moja tužba dostizala zrelost izvršenja, lošim vodjenjem poduzeća, drogiranjem i opijanjem zadužio je ST Komunikacije (d.o.o.) koje su bile komercijalno propulzivne i perspektivne u trenutku podizanja tužbe, kao i dok sam ja bio u tom poduzeću.
Marinko Božić je bacio poduzeće u stečaj, imovinu izvukao kao i brand ST te ih prebacio na svoje novo poduzeće Božić Ideje d.o.o.' ili vodio kao svoju privatnu imovinu. Poduzeće 'Božić Ideje d.o.o.'je osnovano na Trgovačkom sudu u Zagrebu, mislim, 1993. SRAMOTA! Time su suci dali 'poduzetnicima' izvrstan recept za rješavanje problema.
Sve dugove ostavite starom poduzeću, imovinu prebacite na novo i stvar je riješena (Slučaj 'Nacional').
Očekujem Vaš poziv na razgovor radi predočavanja detalja, razgovora i daljnjeg dogovora o postupku.
Zahvaljujem na razumijevanju,
S poštovanjem,
Ivan Ostoja
PRILOZI ZAHTJEVU:
Obzirom da mi je šteta počinjena (PROČITATI PRILOG 1. KOJEG SAM PISAO U OČAJU NA DAN KAD MI JE ODVJETNIK UMRO) s konkretnim trajnim posljedicama, molio bih Državno odvjetništvo za poziv na razgovor tijekom kojeg bih razjasnio svaki detalj te biste me Vi uputili u potrebe za dodatnom dokumentacijomu koja se nalazi kod mog bivšeg odvjetnika Borisa Anića u Splitu (početna tužba Privrdednom sudu u Splitu, odgovor Privrednog suda u Splitu, tužba Općinskom sudu dr.) kao i uredu sestre pokojnog Drage Jeličića, za koju mislim da u preostaloj dokumentaciji posjeduje cijelu kronologiju slučaja, ročišta, odgovora, zaključaka itd.
PRILOG 1.: Sadrži moj spontani tekst kojeg sam pisao u očaju na dan kada je moj odvjetnik umro;
PRILOG 1a: Tekst koji sam dodao Provedbenom planu za projekte Hit InduSTria i plusBanka, a koji razmatra okolnosti štete načinjene nadamnom.
PRILOG 1b: Moj dopis jednom poznaniku koji je smatrao da se prikladnom nagodbom ili tužbom može realizirati barem dio štete.
PRILOG 2: Faksimili odabranih sudskih odluka,presuda, tužbi, kao i dodatni materijali radi cjelovitije spoznaje o uvjetima i tijeku postupka koji mi je načinio štetu.
PRILOG 3: Moj životopis - Sažeta. Kakav bi tek bio da nisam izgubio posljednjih trinaest godina i kakve bi to blagotvorne učinke imalo po poduzetništvo Hrvatske?
Važno je naglasiti da se zbog nastajanja okolnosti do kojih je došlo radi lošeg rada sudova u Splitu i Zagrebu tijekom 1992. i 1993., čak i kod stečaja ST Komunikacija d.o.o., ne bih mogao naplatiti iz stečajne imovine ST Komunikacija d.o.o. radi broja vjerovnika, a od imovine ST Komunikacija ostala su tri stana i kuća u Zagrebu, Splitu i Braču koje je Marinko Božić bio kupio sredstvima ST Komunikacija s.p.o., a koji nisu ušli u stečajnu imovinu.ST je propao od trenutka kad sam se morao povući jer je moja majka, dok sam bio u Splitu, otkrila pljačku mog stana, odnosno stana namijenjenog meni u Zagrebu, u Koranska /za koji sam osobno organizirao kredit/ i tek su potom moja majka i moj rodjak odvjetnik Drago Jeličić otkrili lažni ugovor, prebacivanje poduzeća u Zagreb bez mog potpisa.
Post je objavljen 20.09.2005. u 10:22 sati.