Ljudi jel vjerujete vi u duhove?
Mislim ono, da ste doživjeli nešto što nema drugog objašnjenja osim da su u pitanju duhovi ili neka viša sila?
Nedavno smo na poslu imali sličnu raspravu i mene je fakat iznenadila spoznaja da su skoro svi osim mene imali slična iskustva. Neki manje a neki više neobjašnjiva, ali svakako zanimljiva.
Sad se pitam jel samnom sve u redu. Nemojte odmah pomisliti da radim s nekim čudacima. Daleko od toga. Radim sa jako normalnom (ova me riječ uvijek nasmije jer što je danas normalno?), mladom ekipom. Ljudi koji uglavnom nemaju predrasuda, većina od njih nisu čak ni vjernici. Mislim, kakve sad veze ima jesu li vjernici ili ne. Ja isto zabrijem ponekad.
Priče su bile zanimljive. Prvo sam mislila da ću vam ih prepričati, ali kad bolje razmislim, jako su osobne i mislim da nebi bilo u redu prema glavnim likovima, da ih ja sad tu iznesem, jer nisu moje i nemam autorska prava.
Svejedno, sadržaj vjerojatno možete pretpostaviti. Lampe koje se pale same od sebe, koraci i lupanje u praznoj sobi, fotografije na kojima se vide likovi koji tamo ne pripadaju, predmeti koji nisu vaši, a nalaze se na vašim najskrovitijim mjestima i tome slično, osjećaj da je tu još neko, uglavnom sekvence iz loših horora koje je neko iskusio na vlastitoj koži. Ta na na na - ta na na na (tema iz Zone sumraka).
Nisam praznovjerna, ali vjerujem ljudima koji su mi to pričali, zato što imam razloga da im vjerujem. Dokazali su se kroz godine kao osobe od povjerenja.
Ja osobno nemam takvih iskustava, ali imam jako izraženu intuiciju, tako ja to zovem, pa recimo imam "špurijus" da će nešto ispasti dobro ili loše, znam ko me zove kad zazvoni telefon (bez da čitam na displeju of kors), često sanjam nešto što se kasnije desi, ali nikad to nisam tumačila kao nešto neobjašnjivo, jer mislim da to svi manje više mogu.
E, ali nemogu baš svi vidjeti, osjetiti ili na drugi način komunicirati sa "onim" svijetom. Ja nemogu. Ili neznam. A malo mi se i koža ježi od takve mogućnost. Nisam baš sigurna da bi htjela to doživjeti. Znatiželja je jedno, ali ja to fino namirim i iz tuđih iskustava.
Zato me zanimaju vaša iskustva. Znatiželjna sam: Jel vam se kad dogodilo nešto slično? Šta? Mislite li da je to samo plod mašte, trenutni poremećaj osjetila naših inače nepogrešivih, ili nešto puno stvarnije i dublje od toga. Bojite li se toga ili se pravite da se ne bojite?
I još me nešto zanima. Raspravljali smo o knjizi Da Vincijev kod, pa smo malo lomili koplja oko nekih vjerskih pitanja, ustvari više pitanja crkve, nego vjere, pa me zanima, da li bi vas kao vjernike (one koji jesu vjernici među vama) smetalo da je Isus svojevremeno bio oženjen i imao djecu i obitelj? Pustimo sad povjesne činjenice, Bibliju, Flavia i druge koji su pisali o Isusu. Samo me interesira da li bi činjenica da je, kojim slučajem, Isus bio oženjen čovjek s djecom, promijenila vaše poimanje vjere i na koji način.
E pa dalje prepuštam vama! Zdravi bili!
Post je objavljen 14.09.2005. u 22:00 sati.