Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/baklja

Marketing

Dance with me...


Image Hosted by ImageShack.us


Obuci haljinu,
Cipele najljepše što imaš
Na lice stavi smijeh,
A ja ću doći po tebe.
Kad krene ova noć,
Tisuću koraka za dvoje
Zapleši sa mnom ovaj ples

U ponoć stoji sat,
Nježna i lagana ko svila
Zaustavljaš mi dah
Neću ti reći jer već znaš
E kad bi mogao
Sad bi poletio bez krila
Dok plešeš sa mnom ovaj ples

Ponekad poželim
Da te stavim u njedra
I da zaboravim
Koji je dan
I gdje sam
Ponekad pomislim
Kako blizu je sreća
Dok plešeš sa mnom ovaj ples

Nad morem mjesec mlad
U oči skupila si zvijezde
Ko nikada do sad
Srce mi šalje dobru vijest
E kad bi mogao
Sad bi zaustavio vrijeme
Dok plešeš sa mnom ovaj ples
( Ponekad)




Samo danas doći ću po tebe.
Zadnji puta u životu zgaziti ću ponos,
noćas ću s tobom plesati.

Tople ruke tvoje obrisat će suze moje,
i drhtavo tijelo polako priviti uz svoje.
Zaboravit ću sve oko nas i
pustiti ću da me nosi ona toplina,
kratkotrajna beznačajna toplina...
ali meni tako potrebna.

Nismo jedno za drugo opet ću znati,
ali to neće biti ni bitno.
Ovo je ples po oblacima,
oblacima od tankih niti nade i snova,
krhkih, tankih, a tako slatkih.

Opijena srećom, tugom,
poželit ću da vrijeme stane
da smo neki drugi ljudi.
Poželjeti ću odletjeti do zvijezda,
Zagrliti te i tamo ostati...zauvijek.
Zuvijek gledati taj sjaj u očima.

No znam hladna će zora odnijeti tijelo tvoje,
morat će se nastavit život moj.
Nešto hladniji, tužniji, prazniji.
Grijati će ga uspomena,
jedino što imam od tebe...
uspomena na onaj jedan jedini ples.


Post je objavljen 13.09.2005. u 19:05 sati.