Voda tekućica. Nisam znala da li može odnijeti sjene, prelomljene i sakrivene u vlažnim listovima i rasute na titravu površinu. Pregazila sam potok i pogledala s druge strane – još uvijek su bile na istom mjestu. Stajala sam tako opet s ove strane i čekala dok me nije svladao umor. Naslonjena na drvo kojem nisam znala ime. Imalo je koru i poznavalo cijelu šumu. Nazvala sam ga Mudro drvo i pozvala ga imenom.
Riječi nisam vidjela, možda su potonule. Riječi su teže od sjena iako ih ponekad tako lako izgovaramo. Nekako mi je teško povjerovati da bi riječi mogle biti odnešene vodom, kad sjene koje su lakše ostaju na površini. Voda prolazi ispod njih. Da, vjerujem da su riječi potonule. I sva voda tekućica koja iznad njih prolazi neće ih moći odnijeti. Zauvijek su tu. Utopljene ispod tijeka. Zato šuma šuti.
-------------------