...Eh, nekada sam i ja drugačije mislio, na nebu sam tražio zvijezde, znao sam da ih nekoliko mogu ponijeti sa sobom jer nitko ne dobiva više nego li može podnijeti...stvarno je dinamičan ovaj život...vodi te svugdje samo da bi pomislio da ti upravljaš...njime...
...I kroz zatvorena vrata, učinilo mi se stranac svira, zatvorio sam oči, putovao sam...cestom, od grada do grada...pratio muziku iako sam znao da nikada neću otvoriti vrata... pokrio sam nebo rukama, pitao se jesam li potratio godine za osjećajem? Ritam je razarao oblake, kapljice krvi padale su, a tada sam shvatio da ne tražim vrata nego način da vratim izgubljene godine...
...Predamnom je bila cesta, i koliko god lutao uvijek bih stigao do njenog pogleda. Kroz njene oči vidio sam ono za čime sam tragao...vrt osjećaja...
...Jesam li izgubio ljubav ili je ona izgubila mene?...
...Znam da taj pogleda više vidjeti neću, vikao sam, nije me čula, nestala je zauvijek...I dok su nosili beživotno tijelo, želje, nade umrle su s njom... Osjećao sam kraj, nadam se da si me voljela ono jutro... A sada spavaj jer i ja ću napustiti svijet preko noći. I, da ljubavi, voljeti ću te i ovu noć...
...majko...
...sve što vidim, nije stvarno...mrtav labud
u rijeci punoj krvi, perije rašćupano...
Oče,
Hoće li on letjeti?
...Duša je ostala, danas, sutra, u ovom
„novom“ svijetu; u prošlosti... sve što
mi je ostalo nadgrobna je ploča...
...Dok vrijeme ne uništi utjehu njenih riječi,
Slova sakrivena u labudovim krilima,
poletjeti će, znam...
Post je objavljen 02.09.2005. u 13:24 sati.