Marketing
Ecstasy
Kad sam bila dijete, droga je bila nešto loše, rijetko, nešto što se događalo nepoznatim mladim ljudima, uglavnom iz problematičnih obitelji. Danas su vremena neka sasvim druga, iako od tada nije baš prošlo toliko puno godina. Droga se događa i djeci oko nas. Na ulici. Možete to doslovno vidjeti s prozora. Nadalje, droga je, barem neka, postala «manje» loša. U naslovu spomenuti ecstasy u nekim se sredinama gotovo tolerira, jer valjda riječ «bombon» znači nešto što nije opasno unositi u tijelo.
Ne znam koliko ste upoznati sa tom sintetskom drogom. Simptomi onoga tko ju konzumira su promjene raspoložanja i mišljenja pa tako obično potiče društvenost i pričljivost te pojačava budnost i motoriku. Tjelesne promjene koje izaziva su: porast krvnog tlaka, ubrzanje rada srca i disanja, drhtavica, grčenje i trzanje mišića, povišenje tjelesne temperature uz izrazito znojenje, proširenje zjenica i smetnje vida, moguća mučnina i sl.
Posljedice su opasnost od pregrijavanja tijela vezano za dehidraciju (može biti i smrtonosno), oštećenja jetre, oštećenja mozga, epilepsija, visoki krvni tlak, glaukom, gubitak apetita i mršavljenje. U slučaju predoziranja može doći i do trovanja organizma, velikog porasta tjelesne temperature, zakazivanja bubrega, krvarenja u mozgu, nesvjestice pa čak i kome.
Postoje i problemi psihološke prirode, a to su vizualne i slušne halucinacije, depresija, tjeskoba, razdražljivost, problemi sa spavanjem pa čak i psihotične epizode sa simptomima paranoje koje se mogu javiti i nekoliko tjedana nakon konzumiranja. Prag tolerancije kod uzimanja ecstasya brzo raste i nastaje psihička ovisnost, dok su učinci droge sve slabiji i kraći, a oporavak (mamurluk, glavobolja, mučnina, opća slabost, depresija...) sve teži i sporiji.
Sve to možda ne bi bio toliki problem da konzumacija spomenutih «bombona» nije postala tako masovna, a i gotovo nužna na partyjima određene vrste glazbe. Postoje i neki sa specijalnim djelovanjem. Tako npr. «propnuti konjić Ferrarija» djeluje jače i dugotrajnije, ali manje je «ljubavi i prisnosti» dok «Versace» obećava ljubav i sreću.
Kulminacija problema mislim ipak leži u činjenici da se isti ti «bombončići» nude u najbližoj okolici škola vrebajući ne više na koliko-toliko zrele srednjoškolce, nego na djecu osnovnoškolskog uzrasta. Ljudi koji zarađuju ogroman novac trude se svoje proizvode što bolje plasirati na tržište pa se te samo naizgled bezopasne tabletice nude u raznim primamljivim bojama i oblicima. Tu se mogu naći srca, slonići, konjići, mikimausići, cvjetići. Moram priznati da mi osim odvratnosti, ta pojava izaziva i strah. Jer, ponuditi djetetu od 12-13 godina «Miki Mausa» ili nekog drugog lika iz crtića znači da je velika vjerojatnost da će ono to htjeti i probati.
Mislim da je na roditeljima velika odgovornost. Jako velika. Uvjerena sam da koliko god da je opasnost, postoji način da se djecu poduči kako se ophoditi ako se sa drogom susretnu. I na koji joj način reći NE. Svaka droga je droga, nema dozvoljenih i nedozvoljenih. Činjenica je i da jedna vrlo često «poziva» na drugu. Što znači da mladi ljudi, roditelji i oni koji će to tek postati moraju biti toga svjesni.
Osim toga, još jedna, čini mi se, bitna karakteristika je kritika i djelovanje kako pojedinca, tako i cjelokupnog društva (ubrajaući tu odgojno-obrazovne ustanove, vjerske zajednice, medije i dr.) na sve takve pojave. Jer, ima li smisla zgražati se nad pojavama bodenja iglama, a okretati glavu ili čak potvrdno klimati istom na pušenje trave ili jedenje «bombona»?
Temelj je učiti djecu znati se nositi sa svojim emocijama i problemima, pokazati im i na vlastitom primjeru da su kao i ljubav, radost i veselje, i emocije poput tuge i nezadovoljstva jednako prirodne i normalne. I da se čovjek treba znati nositi s njima bez da poseže za raznim sredstvima. Mala djeca slušaju bajke, ali s godinama ih treba uvoditi u život. Život koji nije bajka. Ali život koji treba živjeti čistim umom i srcem, bez dodataka koji najprije stvaraju lijepe i nerealne slike, a kasnije uništavaju osobu i osobnost, a ponekad i cijelu obitelj.
Post je objavljen 23.08.2005. u 13:10 sati.